Uprava Medveščaka često ističe stvarnost u kojoj se klub nalazi – igrače dovodi primarno zahvaljujući svom šarmu. Svjesni da im ne mogu ponuditi basnoslovne svote na ugovorima, u klubu igračima ističu druge prednosti: moderan grad za život, američku okolinu, za igrače kao i za njihove supruge koje se mogu međusobno družiti, i – ako se dobro predstave u dresu Medvjeda, vrlo dobru odskočnu dasku za nastavak karijere.
Ponajbolje to dokazuju napadači koji su otišli u Dinamo Minsk. Mattu Ellisonu, Charlesu Lingletu i Ryanu Vesceu karijera je bila u silaznoj putanji od 2011. kada su zajedno briljirali u Torpedu, i otad nisu uspjeli ponoviti svoje brojke od te sezone. Prošle sezone dokazali su se igrajući u Zagrebu i osigurali si odlične ugovore, a i ponovno su pronašli formu te su najbolji Dinamovi napadači u dosadašnjem dijelu sezone iza Jonathana Cheechooa.
Cheechoo je vrhunac karijere imao 2006. kada je bio najbolji strijelac u NHL-u, a otad su mu izvedbe na ledu tonule. Prošle je sezone vratio samopouzdanje, a sad je u Dinamu najbolji strijelac i na putu da ostvari drugu najuspješniju sezonu karijere ako gledamo njegove igre u dvama najboljim ligama svijeta.
Iako bi Medveščak ove igrače rado gledao u svom dresu, ostaje im ponos da imaju odličan nos za dovođenje igrača i kako s najmanjim budžetom lige i dalje izvode čuda.
