Duh bi mu poletio, ali tijelo baš I ne sluša. Naime, Marin se od rođenja bori s paraplegijom. Onako, na svoj način. Sportom.

Ponosni je vlasnik nekoliko atletskih medalja. 100, 200 metara nije važno. Važno je samo biti što bolji. Na kolicima ili u novoj disciplini – bacanju kugle. 

Osim sporta, ima Marin volju za još koješta. Završio je I glazbenu školu, ali sport je uvijek bio ispred violine i flaute. 

Snage u njemu ima za dvojicu. Nada se da će to primijetiti I nježniji spol koji mu se, posve prirodno, mota po glavi.

Pred njim je život, posve normalan, baš poput njegovih želja.  On je jedan simpatičan dečko koji je od većine drukčiji samo po jednom – životu se veseli sjedećki.