Ovako na prvu izgleda kao neki novinarski klišej. Ništa čudno, ako se uzme u obzir da je Hrvatska odigrala sjajnu utakmicu i potopila Grčku s 4-1, a napadač Hoffenhaima bio strijelac četvrtog gola Vatrenih na utakmici u 49. minuti.

No, u pozadini se krije njegova priča o odlasku iz Dinama u Rijeku. Prije otprilike nešto više od četiri i pol godine, ispred svlačionice stadiona u Koprivnici, nakon utakmice protiv Slaven Belupa, Kramarić je dočekao svog tadašnjeg trenera u Dinamu Zorana Mamića i kazao mu, ako na njega ne računa, da ga se pusti da ode.

Naprasno prekidanje jednog dječačkog sna

Zoran Mamić Kramariću je rekao kako će o svemu popričati u Zagrebu, na što se Krama "naljutio" i inzistirao da se stvar sad riješi.

Kramarić je suigračima koji su ostali oko njega objasnio da više ne može šutjeti, da mu je prekipjelo. Sve su vidjeli novinari koji su sve pomno zabilježili i objavili u svojim medijima. Nastao je slučaj od svega...

Dan kasnije u klubu su Kramariću dali odriješene ruke i zagrebačko je dijete, koje cijeli život odrasta u Dinamu i uz Dinamo, moralo napustiti svoj dom. I to na ružan način.

Pamti 'samo riječke' dane

Njegov otac Josip potegao je svoje veze i poznanstva i dogovorio susret s predsjednikom Rijeke Damirom Miškovićem. Na Kantridi nisu dvojili niti sekunde. U kolovozu 2013. godine doveli su Kramarića i ostalo je povijest.

Nešto manje od četiri i pol godine poslije, Hrvatska na Maksimiru igra važnu utakmicu za odlazak na SP. I u toj utakmici totalno razbije svog protivnika, Grčku. Otpisano dijete Dinama zabija pogodak, a prilikom izlaska s travnjaka u 82. minuti umjesto Nikole Vlašića, s tribina je počelo odjekivati Krama, Krama, a onda i "javi se". Krenuo je prema klupi i srdačno pozdravio tribine.

Ovacije za pamćenje i osobna satisfakcija

U tom trenutku Andreju je pao veliki kamen sa srca i doživio je trenutak za pamćenje i osobnu satisfakciju. Njegov Maksimir, njegove tribine, 30.ooo ljudi počastilo ga je ovacijama. Ovaj je put bilo drukčije...

"Da, moram to priznati. Ovaj je put bilo nešto drukčije. Kroz sve ove povike navijača mojeg imena, moram reći da sam osjetio nešto drukčije. Osjetio sam jednu svoju, da ne kažem priču koja se možda i nije ostvarila na mome Maksimiru. Zato mi je poseban gušt bio osjetiti, čuti ovacije svojih tribina. Te ovacije stvarno su specifičan osjećaj koji sam doživio kod kuće", kazao je u uvodu razgovora za Net.hr Andrej Kramarić koji je za nas odvojio par minuta vremena nakon davanja izjava drugim novinarima i nastavio:

"Sanjao sam takvo što kao dijete. Osim te satisfakcije i poseban je osjećaj. Ali nisam mislio da će se prvi put zapravo dogoditi u reprezentaciji. Ne znam kojim riječima to opisati, želim se zahvaliti svim tim navijačima. Svi znamo kako je moj put u karijeri išao. Iz tog su razloga te ovacije nešto posebno. Ne znam kojim riječima to opisati. Preko trona do zvijezda, puno je slađi način. Mogu biti ponosan na sve što se izdogađalo. Zadovoljan sam dosadašnjom karijerom. Što bi bilo da sam išao nekim drugim putem, možda i putem o kojem sam sanjao kao dječak, ali se nije dogodio..."

'Ja sam zagrebačko, Dinamovo dijete'

Je li vam žao što ste na takav način otišli iz Dinama?

"Ja sam zagrebačko, Dinamovo dijete. Normalno da svako Dinamovo dijete želi igrati za prvu ekipu Dinama. Ali, ponovno moram istaknuti da ne žalim ni za čim. Proveo sam prekrasne dane u Rijeci. I ne bih ništa mijenjao... Zadovoljan sam svojom dosadašnjom karijerom. Što bi bilo da sam išao nekim drugim putem, stvarno ne znam... Hvala Zagrebu što me pamti", istaknuo je Kramarić i osvrnuo se na utakmicu...

"Prije svega bih kazao kako smo bili moćni i koncentrirani od prvog do zadnjeg trenutka i to je zapravo ono što Hrvatska može pokazati. Nadam se kako to možemo pokazivati u kontinuitetu, jer svima je jasno da imamo neke od najboljih igrača svijeta".

Uzvrat u Pireju

Na redu je uzvrat u Pireju...

"Nećemo reći da je posao gotov. Samo želim reći kako se nadam da će prednost biti dovoljna. Mogu reći da će taktički sigurno slična biti i utakmica s Ukrajinom. Da nećemo baš sad srljati. Oni mogu biti nezgodni. Može ih ponijeti i publika u slučaju nekog ranog gola. Nogomet je nogomet, nikad ne znaš, sve je moguće. Nadam se da ćemo biti pametni, usredotočeni. Sigurno ćemo pričekati neke svoje prilike i ako mi zabijemo taj jedan gol, sasvim sigurno da bi nam to trebalo biti dovoljno. Ne očekujem da će nam zabiti pet komada".