Život leti, kapetane. Prošle su 23 godine od prometne nesreće kod Ingolstadta u kojoj je stradao košarkaški Mozart. Dražen Petrović.
Tužna vijest 7. lipnja 1993. godine zaustavila je vrijeme i obitelj Petrović zavila u crno. A hrvatskoj košarci nanijela bol.
Mnogi su gledali kako 'trpa' protivnicima i svakoga u publici natjera da se divi i uživa u njegovim majstorijama na parketu.
1980. je osvojio prvu juniorsku europsku broncu, a već sljedeće godine se ustalio u prvoj ekipi Šibenke.
Naredne godine s njima je igrao finale Kupa Koraća te osvojio juniorsko zlato i odigrao prvi nastup za seniorsku reprezentaciju.
1983. je igrao finale državnog prvenstva te s dva slobodna bacanja donio naslov, a osvojio je i Kup Koraća, srebro na Sveučilišnim igrama u Kanadi te odradio nastup na seniorskom EP.
1984. godine prešao je u Cibonu te postao viceprvak Balkana. Osvojio je broncu na Olimpijskim igrama u Los Angelesu.
Pred 12 tisuća navijača u Domu sportova Dražen se predstavio Europi sa 44 koša, od čega 29 u drugom dijelu.
1985. u Ateni je pobjedom nad kraljevskim Madridom Cibona postala prvak Europe, a Dražen najbolji igrač Starog kontinenta. U finalu je postigao 36 koševa.
Osim Kupa prvaka, Dražen s Cibonom 1985. osvaja domaći Kup i prvenstvo. U Kupu je pala Jugoplastika 104:83 (Dražen 39 koševa), a u prvenstvu Crvena Zvezda 2-1. U odlučujućoj utakmici Dražen je postigao 32 koša za uvjerljivih 119:106.
U prvenstvenoj utakmici protiv ljubljanske Olimpije iste godine (koja je igrala s juniorima) postigao je rekordnih 112 koševa uz šut 40-60 iz igre, od čega trice 10-20.
Sljedeće godine, jedna od najboljih Draženovih utakmica u kojima je doslovce sam razbio Limoges. U 13. minuti Cibosi su gubili 27:43, no tada Dražen uzima loptu i svojim omiljenim oružjem, tricama, ubija u pojam Francuze. Sedam napada, sedam trica, ukupno 51 koš za glatku pobjedu 116:106.
1986. je zabio 22 poena Žalgirisu za drugi europski naslov Cibone. Strašni Sabas je tada već izgubio živce u prvom dijelu te zaradio pet osobnih pogrešaka.
U lipnju 1986. izabran je na NBA draftu u trećoj rundi kao 60. ukupno od Portland Trail Blazersa, koji su sezonu prije izabrali Arvydasa Sabonisa.
"Najviše sam želio Boston. Tamo najviše cijene bijele košarkaše", rekao je Dražen nakon drafta.
S Cibonom u domaćem prvenstvu ne zna za poraz. Briljantnih 22-0, a zbrojeno s prethodnom sezonom 43-1 ili 98 posto. Bez obzira na rekordni učinak, naslov u te dvije sezone nisu osvojili jer su poraženi u play-offu.
1988. je Dražen osvojio posljednji trofej s Cibonom, a posljednju utakmicu u dresu Cibone je odigrao u svibnju protiv Partizana.
Nakon isteka ugovora s Cibonom i Olimpijade u Seoulu (srebro), odlazi u kraljevski Real Madrid za 1,5 milijun dolara i luksuzni Porsche o kojem je sanjao (i koji mu je ubrzo ukraden u Zagrebu). Real ga je zakapario još dvije godine ranije kada im je u Kupu prvaka nabio komplekse u dvije godine s omjerom 5-0 i prosjekom od 41.4 koša po utakmici.
Cibona je živjela u srcu Dražena Petrovića. I Hrvatska. Premda
je bio daleko, u Portlandu ili New Jerseyu
Neven Bertičević
El Nino (dječak), kako su ga prozvali, ostavio je dubok trag u samo jednoj sezoni osvojivši sve osim prvenstva Španjolske, koje je u petoj odlujučujućoj utakmici pripalo Barceloni.
Pred svojim Zagrepčanima na Eurobasketu 1989. pokazao je kako je spreman za NBA. Nikada lakše osvojena titula prvaka Europe i košarka kakva još dugo neće biti viđena.
Dražen u dresu Reala s brojem 5 protiv Cibone u Zagrebu. Polufinale Kupa kupova. Nikada prije i nikada kasnije niti jedan igrač nije dobio takav pljesak.
1989. potpisao je prvi trogodišnji NBA ugovor s Portlandom za 3.6 milijuna dolara. Realu, koji je imao ugovor s njime još tri godine, Blazersi su uplatili 1,15 milijuna dolara.
Na SP 1990. u Argentini odigrao je posljednje utakmice za reprezentaciju bivše države.
Potom su ga prebacili u New Jersey Netse, gdje se igrački opet rodio.
No, 1992. godine finale protiv Dream teama ostat će zapisano zlatnim slovima. To je bio prvi nastup Hrvatske i prva medalja za našu košarku. Dražen je stajao sa srebrom oko vrata.
1993. je odigrao posljednju utakmicu pred Zagrepčanima, u rodnoj Hrvatskoj.
"Cibona je živjela u srcu Dražena Petrovića. I Hrvatska. Premda je bio daleko, u Portlandu ili New Jerseyu", pisao je Neven Bertičević.
U Poljskoj je 1993. na kvalifikacijskom turniru za EP odigrao posljednju utakmicu karijere proziv Slovenije i postigao 30 koševa.
I onda je došao taj poziv. 7. lipnja 1993. kobni poziv. U Njemačkoj kod Ingolstadta ugasio se život kapetana Hrvatske.
"Vratit ću se, jednom ću se vratiti. Barem na kraju karijere. Godina, dvije. U Cibonu", govorio je Dražen.
Iako se nije vratio, uvijek je s nama. Dražen Petrović. Pobjednik koji je 5. lipnja 2002. primljen u Kuću slavnih.
"Bio je kralj. Dražen Petrović je bio kralj. Suze koje nikad neće nestati. Petro. Posljednji put Petro. Samo na ekranu. Nikad u srcu", riječi su Bertičevića koje su se uvukle pod kožu svima.
