Početkom srpnja, točnije tog kobnog, trećeg u mjesecu, Hrvatska je u prepunoj dvorani na riječkom Zametu poražena od Finske u velikom trileru. Bila je to utakmica puna uspona i padova, baš na kakve smo navikli s našim košarkašima. Dugo nam je trebalo da se posložimo, a onda je uslijedila fantastična treća četvrtina u kojoj su naši reprezentativci napokon poveli. Ipak, serijom promašaja i pomalo čudnih odluka, Finska je smanjila zaostatak. Bili su sjajno šuterski raspoloženi pa ne čudi ni da je na kraju njihov najbolji igrač, Lauri Markkanen, zabio ključan koš za pobjedu Finske 81:79.
Tim porazom, hrvatska košarka pala je na dno. Mediji su pucali od srcedrapajućih naslova, navijači su tražili krivce dok su se reprezentativci ispričavali. Poraz od Finske definitivno nam je zatvorio vrata Svjetskog prvenstva 2023. godine, ali nas je i gurnula u situaciju gdje ćemo morati igrati pretkvalifikacije za kvalifikacije za sljedeći Eurobasket. (Da, morat ćemo se kvalificirati za kvalifikacije). Dodamo li tome situaciju u Ciboni, gigantu europske košarke, stvari u hrvatskoj košarci nisu izgledale nimalo dobro.
Posebno je navijačima na zub došao Lovro Gnjidić, mladi playmaker koji je uz Roka Prkačina jedan od talentiranijih hrvatskih košarkaša. Da, Lovro je promašio četiri bacanja, ali malo tko je spominjao njegovu energiju i obranu zbog kojih se Hrvatska, između ostalog, i razigrala u trećoj dionici susreta. Rijetko tko se pitao zašto je lopta došla u ruke najneiskusnijem igraču u trenucima kada se znalo da će Finci ići na prekršaj.
Vratili se Simon i Šiši, Smith postao 'Smithić'
U moru katastrofalnih vijesti glede hrvatske košarke, kao da se počelo pokazivati malo svjetlo na kraju tunela. Tinja, bori se, ali kao da se nešto vidi. Naši reprezentativci su se okupili uoči Eurobasketa koji počinje na početku rujna, a naši reprezentativci svoju europsku epizodu kreću u Milanu. Pripreme za Eurobasket krenuli su na prijateljskom turniru u Češkoj, gdje su se obračunali s Bugarskom i domaćom reprezentacijom. Okupljanje odabranika Damira Mulaomerovića krenulo je dobro, napravljen je i taj toliko osporavani korak dovođenja Amerikanca, a u momčad su se vratila dva stožerna igrača - Kruno Simon i Dario Šarić. Obojice nije bilo zbog ozljeda, a sada su spremni dati sve od sebe za najdraži im dres, dres koji nisu nikada odbijali.
Jaleen Smith je i službeno sredio papire te je postao naš, "Smithić". Neki bitni koraci su odrađeni, onako u hodu, ali od onoga što smo do sad vidjeli, Hrvatska izgleda bolje. Barem od kobnog trećeg srpnja. Zanimljivo, izbornik je u kombinacijama za Eurobasket prekrižio Antu Žižića, ponajboljeg centra Europe, što je mnogima zapelo za oko. Mulaomerović je svoju odluku opravdao izjavom da su Ivica Zubac i Žižić isti tip centra te kako su nam potrebne drugačije opcije. Na stranu sada odluke našeg izbornika, vjerojatno i sam zna zašto je to napravio, bacimo se na igru naših reprezentativaca.
Naši su s lakoćom svladali Bugare 98:68 u utakmici u kojoj su svi dobili priliku. Na kraju se najviše istaknuo mladi Karlo Matković koji je susret završio sa 16 poena i šest skokova i dvije blokade, dok je Bojan Bogdanović onako kapetanski podijelio osam asistencija. No, ruku na srce, Bugarska nije opasan protivnik za Hrvatsku, pogotovo kada igramo u najjačem sastavu. U Pardubicama je bila bitna utakmica protiv Češke. Naši su na kraju poraženi 83:95, ali nije sve izgledalo tako crno kako se na prvu čini, a i da jednom zauvijek riješimo i ovo - Češka nije reprezentacija koja slučajno sudjeluje na završnicama velikih natjecanja. Češka je sve ono što Hrvatska nije. U češku se košarku puno ulaže, liga im je sve kvalitetnija, a u reprezentaciji je jasna podjela uloga, jasan je i sustav igre koji sjajno funkcionira uz nekoliko individualaca koji se ističu poput Tomasa Satoranskog i Jana Veselog. Česi individualno možda nisu bolji od Hrvatske, ali njihova igra, koncept i sustav reprezentacije je. Puno bolja. (Jednostavno smo morali ovo istaknuti nakon niza komentara na društvenim mrežama gdje se o Češkoj priča kao da je kilometrima iza hrvatske košarke)
Treba istaknuti i da su Česi bili nevjerojatno šuterski raspoloženi te su pogađali gotovo sve što su uputili prema našem košu. No, za razliku od Finske, ovoga puta raspali smo se u trećoj četvrtini. Smith je odradio sjajnu utakmicu i postigao 21 poen, a dojma smo da je bolje izgubiti od Češke u prijateljskoj utakmici, nego na nekom turniru. (Naravno). Utakmica je to koja može dobro poslužiti stožeru i igračima da uvide gdje su griješili. Još jedan takva utakmica na rasporedu je ovog vikenda, kada u subotu Hrvatska igra posljednju prijateljsku utakmicu u ovom ciklusu, protiv Slovenije u Celju. Luka Dončić bi mogao dobiti poštedu, ali nisu Slovenci uzalud europski prvaci. Ta bi nam utakmica mogla odgovoriti na mnoga pitanja, a možda nam pomogne i u rješenju kod branjenja 1-5 pick 'n' rolla. Prije toga su naši košarkaši u Opatiji odradili susret protiv Mađarske, koji su dobili s 84:64.
Puno pluseva, ali i minusa
Hrvatska nije dobro otvorila susret, izgledali smo umorno i nemotivirano, no u igru nas je vratio Ivica Zubac sa šest uzastopnih poena. Smith je ponovno bio raspoložen te je susret završio sa šutom za tri 5/8. U drugom se poluvremenu našima potpuno otvorilo. Sve što nije ulazilo u prvom dijelu, ušlo je u drugom te je Hrvatska na kraju uvjerljivo slavila. Smith je susret završio s 19 poena, a ponovno je dobar bio Matković s 13 poena i osam skokova. Na tom smo susretu možda dobili uvid u najjaču petorku Hrvatske, petorku koja bi mogla biti ključna na Eurobasketu. Računajući da Simon još uvijek hvata korak nakon ozljede i operacije koljena, dojma smo da izabranici Mulaomerovića najbolje izgledaju kada su na terenu Smith, Hezonja, Bogdanović, Šarić i Zubac ili Matković. Uvrstimo li Simona u tu petorku, nauštrb Matkovića ili Zupca te sa Šarićem na petici, to bi mogla biti naša varijanta small-balla. Šiši u NBA-u praktički uvijek igra kao centar, a ovom bi petorkom mogli iznenaditi suparnike u Milanu i ubrzati igru ako je to potrebno.
E sad… Gdje početi? Hrvatska je, pogotovo sa Zupcem na terenu (iako je protiv Mađara izgledao bolje), imala velikih problema u obrani pick 'n' rolla 1-5. Svjesni su toga i igrači koji su to u nekoliko navrata isticali. Možda bi baš našom small-ball varijantom mogli donekle utjecati na to, ali izbornik i njegovi pomoćnici moraju raditi na tom problemu. Prisjetimo se, Slovenci su nas u kvalifikacijskoj utakmici za SP deklasirali, a najviše smo patili baš kada se vrtio pick 'n' roll, a vrtio se - stalno. Veliki je to problem s kojim bi se mogli suočiti i na velikom turniru te bi izbornik morao reagirati. A upravo izbornika mnogi vide kao veliki problem ove skupine košarkaša. Atmosfera izgleda dobro, igrači su primili Smitha te se svi znaju jer već godinama igraju zajedno. No, je li Mulaomerović dovoljno dobar da ponekad svojom taktikom nadoknadi zaostatak, iznenadi protivnike ili pak riješi utakmicu? Dojma smo da je on taj koji je morao reagirati kobnog trećeg srpnja, on je morao urgirati da lopta ide u ruke Bogdanovića ili Hezonje, a ne da dva napada za redom ona završi kod Gnjidića, koji na kraju krajeva zaradi blaćenje života od navijača koji pogledaju dvije do tri košarkaške utakmice godišnje.
Propustili smo posljednje Olimpijske igre i Svjetsko prvenstvo, a propustit ćemo i sljedeće. Naš Babo ne postaje mlađi, ali motivacije kod naših košarkaša ne nedostaje. Iako mirno najavljuju Eurobasket i ističu kako je prvi cilj proći skupinu, što ako će nas naše uzdanice dobrano iznenaditi u rujnu? Nije nemoguće, a kao mazohist koji godinama uživa/tuguje/ragea uz našu reprezentaciju, uvijek mi preostaje nada.
Velika ili nikakva očekivanja? Nema dvojbe
Na Eurobasketu su nam prve prepreke Grčka, Velika Britanija, Estonija, Italija i Ukrajina, tim redom. Utakmice u kojima svaku možemo pobijediti, ali i obratno. Ipak, kvalitetom smo iznad Ukrajinaca, Estonaca i Britanaca i to moramo iskoristiti. I Grčku i Italiju smo pobjeđivali i to kada je bilo najbitnije. (Čitaj; kvalifikacije za OI 2016. godine) Bogdanović je i dalje naš najbolji igrač, čovjek koji može ubaciti 20 svake večeri u NBA-u je igrač kojeg se morate paziti, Zubac ima veću ulogu i vidi se da je spreman uzeti odgovornost na sebe. Šarić se tek vratio od teške ozljede, ali je u ovom kratkom periodu pokazao da fizički izgleda sjajno, još samo da se vrati na radnu temperaturu. Ista stvar vrijedi i za Simona, koji je ipak nešto stariji od Šarića pa mu svaka ozljeda teže pada, ali njegova kvaliteta nam uvijek dobro dođe. Smith je pokazao da možemo računati na njega, pogotovo kada se dodatno uigra do Eura. Tu je i Hezonja koji je odradio vjerojatno i najbolju sezonu u karijeri, mladi Matković, Prkačin i Gnjidić koji se žele dokazati… Ekipa je tu, usprkos katastrofi hrvatske košarke, izgleda kao da je atmosfera u momčadi dobra, a to je možda i najvažnije kada se okuplja reprezentacija. Očekivanja su zeznuta stvar i ponekad se trudim reći: "Ma što bude, bit će", ali u meni uvijek tinja nada da će ovo biti naše prvenstvo. Ne moramo uzeti medalju, dovraga, samo da izgledamo kao momčad. Na Olimpijskim igrama 2016. godine završili smo kao peti, ali je reprezentacija izgledala kao da diše kao jedan, kao prava klapa.
Na stranu sad moje želje i pozdravi, idemo korak po korak, prvo se pokazati što bolje protiv Slovenije, potom i Poljske i Švicarske u tim kvalifikacijama za kvalifikacije, a onda u Milanu proći skupinu… Korak po korak, vratimo hrvatsku košarku gdje joj je mjesto. Usprkos svemu što ste proživjeli posljednjih mjeseci, usprkos pritisku javnosti, neka naši košarkaši znaju da ima nas koji smo uvijek tu za hrvatsku košarku, pa kakva god bila… Možda nas baš iznenade ovog rujna.
*Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije Net.hr-a.
