"Ima jedna rukometna anegdota, ili možda tek urbana legenda, iz davne 1996. godine. Kažem davne jer mnogi misle da rukomet u Hrvatskoj nije postojao prije Line Červara i njegovih uspjeha s reprezentacijom. Te 1996. godine je, naime, našu reprezentaciju preuzeo Velimir Kljaić, nakon za naše ambicije slabašnog petog mjesta na Europskom prvenstvu u Španjolskoj.
Kljajić igrače potjerao s treninga
Dakle, anegdota – ili možda tek urbana legenda, kako vam drago – kaže da je na prvom treningu Kljaić pozvao igrače da se postroje ispred njega. Dvije tada najveće 'zvijezde' reprezentacije su uz pošalice i smijuljenje vrlo polako koračale prema toj vrsti, a kad su konačno s posprdnim izrazima lica stali u nju izbornik im je pokazao prstom prema izlaznim vratima dvorane i rekao – napustite trening! Naravno da nakon toga više nije bilo zafrkancije i naši rukometaši su svega nekoliko mjeseci kasnije pred rekordnih 36 tisuća gledatelja u Georgia Domeu u Atlanti osvojili prvo olimpijsko zlato za neovisnu Hrvatsku.
'Igrače se mora pitati za mišljenje o svemu (?)'
Ove priče, a posebice anegdote ili urbane legende s treninga Kljaićeve reprezentacije sjetite se u nastavku teksta.
Prije nekoliko dana Mario Hezonja je izjavio da će o tome kako će funkcionirati košarkaška reprezentacija Hrvatske ubuduće odlučivati Dario Šarić, on i još poneki od nositelja igre i nitko drugi. Na ovu poprilično skandaloznu izjavu 21-godišnjeg NBA-rookieja 'hrabro' su reagirali čelni ljudi hrvatske košarke. Predsjednik Hrvatskog košarkaškog saveza Ivan Šuker rekao je: 'Logično je da igrači diktiraju uvjete i to je načelo još od mog dolaska na čelo HKS-a', a predsjednika Stručnog savjeta Dino Rađa dometnuo je: 'U svakom slučaju, igrače se mora pitati za mišljenje o svemu.' (?!?!)
Šukeru logično da igrači diktiraju uvjete
Predsjedniku Hrvatskog košarkaškog saveza je, dakle, 'logično da igrači diktiraju uvjete'. Kako to izgleda kad igrači diktiraju uvjete vidjeli smo (i) na lanjskom Europskom košarkaškom prvenstvu na kojem je Hrvatska ispala u osmini finala od Češke. Do te nas je neslavne pozicije dovelo upravo kompromiserstvo i popuštanje zahtjevima nekih igrača i njihovih menadžera, zbog čega nam se cijelo vrijeme činilo da izbornik Velimir Perasović 'nije sav svoj'.
Lijepo je, dakako, da igrači imaju svoje mišljenje, da ga se ne boje izreći i da ono bude uvažavano od strane onih koji reprezentaciju vode i koji se za nju brinu. No, to da bi igrači trebali diktirati uvjete (Šuker) ili da ih se mora pitati za mišljenje o svemu (Rađa) je, složit ćete se, sasvim nakaradno. Naročito kada takav 'sustav' zagovara 21-godišnji klinac koji u svojoj karijeri nije još ništa napravio, niti je išta osvojio i kojem su to da može postavljati ovakve uvjete omogućili isključivo nekritički mediji i isti takvi novinari svojim neumjerenim veličanjem njegovog neospornog talenta.
Rudić, Karpolj, Popovich...
Netko pametniji od mene, Hezonje, Šukera i Rađe izmislio je instituciju trenera i izbornika koji svojim znanjem, stilom, iskustvom i autoritetom odlučuju kako će funkcionirati košarkaška ili bilo koja druga reprezentacija. Sjetite se samo Ratka Rudića kojeg čak i njegovi bivši igrači pozdravljaju 'u stavu mirno', Nikolaja Karpolja i njegovog 'urlanja' na odbojkašice tijekom time-outova na utakmicama ili Gregga Popovicha koji je svojim osebujnim stilom ponašanja 'u red stjerao' čak i košarkaške novinare u Americi. Dakako, sjetite se i gore spomenutog Velimira Kljaića. Bilo bi stvarno zanimljivo vidjeti kako bi izgledale reprezentacije i klubovi tih mega-uspješnih trenera da su im uvjete diktirali rookieji. Dakle, početnici i nevježe.
Bilo bi, stoga, jako dobro za našu posrnulu košarku da Šuker i Rađa još jednom pročitaju što su zapravo rekli odgovarajući na Hezonjin ultimatum, zacrne te rečenice i pritisnu – DELETE."
Marin Šarec
(tekst je objavljen na web stranici olimpijci.hr)
