Najbolji sportski prijatelj košarkaškog Mozarta nije bio na zagrebačkoj premijeri dokumentarnog filma Nekoć braća i nije se htio previše eksponirati. Doduše, Dino Rađa je pozvao Stojku Vrankovića da dođe na večeru s Vladom Divcem, no poziv je odbio jer već 20 godina ne razgovara 's tim čovjekom'.
"Prihvatio bih Divčevu ruku jer sam pristojan, no ne vjerujem da bi došlo do nekog velikog mirenja, do obnove odnosa kakav je nekad bio", rekao je Stojko i otkrio kako je došlo do njegovog i Draženova razilaženja s Divcem.
"Svemu je prethodio moj razgovor s Divcem i njegovom suprugom u mojoj kući u Bostonu, u listopadu 1991. godine. Moji Celticsi i njegovi Lakersi igrali su predsezonsku utakmicu nakon koje su Lakersi išli na McDonald'sov turnir. Razgovarali smo o svemu, pa tako i o njegovu bacanju hrvatske zastave, do četiri-pet ujutro, no to nije bio razlog prekida komunikacije. Divac mi je 1991. rekao da bi te 1990. u Argentini na isti način završila i srpska zastava da je netko njome mahao", prisjetio se Vranković u razgovoru za Večernji list i otkrio kako je Dražen posve otpisao Divca.
"Dražen mi je pričao da su igrali utakmicu u Los Angelesu i da je Divac napravio gestu koja je značila kraj njihova odnosa. Već i prije te utakmice nisu komunicirali. U jednom dvoboju s Divcem Dražen je pao na pod očekujući prekršaj, a Divac je potom prišao i prignječio ga nogom! Dražen je u odnosima s ljudima znao puno istrpjeti, ali kada bi jednom nekog prekrižio, onda je to bio kraj", otkrio je Vranković.
