Hrvatska nakon dva dana Eurobasketa ima težak poraz protiv Španjolske i spretno iščupanu pobjedu nad Gruzijom. Kakav je vaš komentar? "Super, mogu reći da sam zadovoljan. Izvukli smo utakmicu protiv Gruzije...", počeo je Mamić, ali smo ga zaustavili.
Većina je 'popljuvala' košarkaše i nakon pobjede, a vi kažete super. Zašto? Činjenica je da se stalno piše koliko smo dugo bez medalje na velikim natjecanjima i da se stalno svi nadamo i želimo da se naša košarka vrati na startu slavu, ali dug je to put... Dug i trnovit. Tko se imalo razumije u košarku, ne smije olako shvatiti Gruziju, ali ni ovaj Eurobasket. Nema više pet reprezentacija koje su se borile za medalju, trebamo prestati živjeti u vremenu kad su Jugoslavija, SSSR i SAD odlučivali o prvim mjestima, uz dodatak još koje reprezentacije. Pogledajte samo rezultate ovog turnira, sve će vam biti jasno. Više nemamo pravo nikoga prepotentno gledati.
Na što točno ciljate? Evo, Latvija je startala vrhunski, Ukrajina ima dvije pobjede, Slovenija se mučila protiv Češke koju su svi u startu otpisali, a onda dobiju Španjolsku, nema izrazitog favorita. Njemačka izgubi od Belgije, a da je Njemačkoj tu Nowitzki, s njim bi do poluvremena riješili utakmicu s tim Belgijancima. Nitko nije kompletan i sve je neizvjesno. Postoje tri-četiri nešto bolje reprezentacije od ostatka na turniru, ali i one nemaju nikakvo pravo ući opuštenije u bilo koju utakmicu. Pogotovo u nokaut-fazi, kad imaš samo 40 minuta. Sve dobro ili loše se briše do tada. Mi smo to jako dobro naučili kroz povijest, barem ja u svoja tri Eurobasketa.
Tih godina od 2001. do 2005. reprezentaciju je stvarno pratio peh i nevjerojatni porazi. Zašto? Nedostajao nam je match winner, igrač koji može dobiti utakmicu. Da se razumijemo, mi uvijek imamo dobre košarkaše koji igraju u vrhunskim klubovima. Talenta će uvijek i biti, imamo i petorku, šestog-sedmog, pa i dobrog devetog igrača, ali nismo imali nositelja. Tada nismo imali svog Parkera kojeg imaju Francuzi, kao što Rusi imaju Holdena, koji im je donio naslov itd. U Beogradu 2005. smo odigrali fantastičan turnir osim u utakmici protiv Litve. I dođe to nesretno četvrtfinale i onda nam se dogodi – nesreća stručnog stožera koji je zakazao u posljednjem napadu. Bila je pogreška sudaca protiv Španjolaca, oštetili su nas, ali tada na parketu nije bio igrač koji je trebao biti, koji je trebao skočiti i uzeti loptu...
//www.youtube.com/embed/edD-Wdbr5IE
Ima li reprezentacija danas igrača koji će prelomiti utakmicu? Izuzetno mi se sviđa kako igra Ante Tomić i ova reprezentacija će otići toliko daleko koliko će dobro odigrati naši glavni igrači. Zato mi je posebno drago da je Ante zabio bitna četiri koša na kraju protiv Gruzije, slobodna bacanja i koš za pobjedu.
Vratimo se na prvo kolo, što nije valjalo protiv Španjolske? Otvaranje je bilo loše i ono je sve usmjerilo, dalo krila Španjolcima, a naše igrače 'ubilo'. Sve što su i dobro radili je propalo. U košarci ne možeš u napadu tražiti ništa više od otvorenog šuta, a naši su promašivali. Ostaje žal i nije dobro jer nakon minus 10 su se na kraju raspali. To se nije smjelo dogoditi i trebali su igrati da ostane takva prednost, jer minus 28 nije realnost. Nadam se da im je ova pobjeda dala krila i da će se pokrenuti svi igrači.
Tko još može i mora dati više? Malo tko je pokazao sve što zna. Draper je povukao sad kad je trebalo. Bogdanović je 'unutra', daje svoj obol, ali i on može više, treba staviti svaki otvoreni šut. Ostali se moraju priključiti da se rastereti Ante Tomić. Zasad mi se nekako najviše 'šlepa' Roko Ukić, očekujem i njegov doprinos u nastavku turnira. Nadam se da će i navijači stići i podržati ih. Bio sam sretan kad sam vidio koliko ih je došlo u dvoranu protiv Španjolaca i kako su stvarno odlično navijali. Na kraju su me razočarali zvižducima. Igrali su loše, ali znamo jako puno primjera kad se loše krene u turnir i na kraju odlično završi. Sad nije vrijeme, nakon turnira je vrijeme za kritike, za realno gledanje što se napravilo. Igrači žele, tu nema spora. I atmosfera je odlična u momčadi, izbornik Repeša je odličan motivator, tako da će sve to biti u redu.
Što je uspjeh za našu reprezentaciju u Sloveniji? Šesto mjesto, dakle plasman na Svjetsko prvenstvo. Trebamo u kontinuitetu tražiti plasman na EP, SP i OI, to trebamo postići. Medalja bi bila vrhunski rezultat.
Što je za vas najgora stvar koju pamtite s Eurobasketa? Uvijek su bila kobna ta četvrtfinala. Protiv Turaka upropastimo nakon prvog poluvremena više od 20 razlike, protiv Španjolaca se dogodi i viša sila, ali za mene je najgora stvar nešto drugo – kad nisu naši svi najbolji igrači u reprezentaciji. Mi smo mala zemlja, nemamo takvu širinu i ne možemo to nadoknaditi. Jedna je stvar kad su ozljede u pitanju, tada je to opravdano.
Jesu li sada neka imena opravdano izostala? Nadam se i mislim da jesu.
Može li dobar rezultat, poput medalje, probuditi košarku, vratiti joj stari sjaj? Svaki dobar rezultat donio bi dobre vibracije i reprezentaciji i klubovima. No, imamo mi velikih problema. Mnoge je sustigao život na dug i teška je situacija u košarci. Većina klubova je financijski potonula i pitanje je kakva će biti ova sezona. Živjelo se iznad mogućnosti, a situacija u zemlji je sve gora. Mora se pronaći neki model da se financijski poslože i ubuduće zdravo funkcioniraju, jer pogledajte gdje su Zadar i Split, dva kluba koji su nositelji naše košarke. Cibona je nedavno spašena, ali sve te probleme jedna medalja ne može pobrisati.
Cedevita, srećom, tih problema nema. Vi možete biti uzor mnogima. Ne bih se nametao, niti želim da me se krivo shvati, ali trebamo srediti poslovanje u sportu i cijelom našem društvu. Uzmimo primjer košarkaške Bundeslige, kakav se samo novac vrti od prodaje dresova i ulaznica, a mi dresove ne možemo prodati, a ulaznice se praktički moraju pokloniti. Ljudi sve teže žive i sport im je postao luksuz.
