Ulazak u košarkaški Hall of Fame lansirao ga je u besmrtnost. U velikom intervju za RTL Sport, Kukoč i naš Boris Jovičić pretresli su sve što se dogodilo, ali i što je aktualno.
Od stanja hrvatske košarke, Chicago Bullsa pa do legendarne generacije velikog Michaela Jordana.
Gospodine Kukoč dobro došli u RTL sport pa da čujemo prije svega kako ste se snašli u Splitu? Nisu vjerojatno zime iste kao što su u Chicagu, malo su blaže. Je li uživate?
Ja mislim taman kad sam otišao iz Chicaga počeo je padati snijeg. Sad su se temperature već spustile na nekih minus deset, minus 12. Pratim ja normalno, djeca su tamo pa mi daju izvještaj što se dešava. Drago mi je. Ima tridesetak godina da ja nisam bio u Splitu za Božić i Novu godinu. Sad smo za Božić bili tamo, a za Novu godinu smo bili ovdje.
Velika je godina iza vas. Možemo se našaliti i reći nakon samo osam godina ste ušli u Hall of Fame. Neki čekaju puno duže. Koliko je to zapravo veliki trenutak u karijeri jednog Hrvata i sportaša?
Ja mislim da je to najveći trenutak u bilo kojem sportu u bilo čijoj karijeri. Kad uđeš u taj Hall of Fame znači da si ostavio neku crtu, nešto bitno u tom sportu, u toj igri. Jednostavno sve ostale stvari, po mom mišljenju, postanu sekundarne. Svi ti trofeji, sve te individualne stvari koje si napravio jer jednostavno si priznat. Ušao si u tu košarkašku familiju koja je sad samo po NBA-u stara 75 godina. Prema tome to su generacije i generacije super igrača i da si ti izabran u taj uski krug mislim da je fantastično.
Vjerujem da je puno ljepše biti u Splitu s pogledom na Chicago koji je prvi na Istoku. Momčad stvarno sjajno igra ove godine. Kakve su šanse za naslov?
Mislim, rano je. Nije još prošlo pola sezone. Približavamo se nekako sredini sezone, ali igramo odlično. S obzirom na to da smo imali, kao i sve ostale ekipe, COVID slučajeve bilo je utakmica kad naši najbolji igrači nisu igrali pa je par utakmica bilo i premješteno na druge datume, ali malo je trebalo toj čikaškoj publici i sad izgleda da su svi opet zagrijani i da se čeka play off.
S obzirom da je rekonstrukcija bila uspješna znači da se vaš glas sluša u Chicagu. Možete li nam malo približiti tu vašu funkciju savjetnika predsjednika?
Sve što ja u suštini radim je praćenje utakmica i svakih mjesec
dana izvještaj, odnosno moje viđenje što se događa sa ekipom,
kako ja mislim da bi se mogli popraviti,
u kojim segmentima igre i kakvi igrači i kakvih profila bi se
mogli uklopiti. Sad sluša li me on ili ne, ne znam. Ja svoje
stvari kažem ako sam već dobio tu poziciju.
Mislim da je ove godine moj odnos bolji i s menadžmentom i s trenerom i s igračima nego što je bio u zadnjih par godina. Neću reći da je to razlog što igramo dobro, ali mi je drago što igramo dobro, jer je onda puno lakše svima.
Koliko je Michael Jordan na vas ostavio traga? Koliko vas je životno usmjerio, a možda i obrnuto kada smo već kod tog pitanja?
Meni je najviše pomoglo što sam svakodnevno bio tamo i što sam vidio što on radi iz dana u dan da bi bio taj koji je. I on nikad nije u onih par godina koliko sam ja imao priliku igrati s njim nije promašio trening.
Ako pogledate statistiku, toliko dobivenih utakmica, titula MVP-a i slično, ali on je svaki dan našao razloga zašto da dođe na taj trening i da nauči nešto novo i da svih nas koji smo bili tamo pogura da damo svoj maksimum.
Naši treninzi su bili jači od 60, 70 posto utakmica koje smo mi igrali, a to se jednostavno ne može napraviti, ako nemaš nekog vođu i nekog lidera koji je tu svaki dan.
Kako ste zadovoljni našim NBA-ovcima? Bojan konstantno igra dobro.
Ja njega zovem veteranom jer on stvarno ima godina NBA-a i
stvarno zna sasvim dobro što treba igrati i kako treba igrati.
Ima super utakmica od po 30, 40 poena
i desetak skokova. Kad imaš tu sigurnost, kad imaš taj osjećaj
kako igrati i kad nešto odigrati, kad si duže u nekoj ekipi, onda
je normalno da se super snalaziš.
Tvoja "konfidenca" je na visokom nivou, tako da ako si fizički
spreman nema razloga da nešto takvo ne radiš.
Je li hrvatska košarka što se tiče NBA-a u nekom padu?
Ne mogu reći da je u padu. Vrlo je teško u ovakvim uvjetima i na ovakav način s ovako malim brojem kvalitetnih utakmica stvarati igrače od kojih se očekuje odlazak u NBA i ne znam kakva čuda. Mi koji smo igrali u NBA-u smo imali neki kontinuitet rada zajedničkog. Ja sam s Dinom odrastao od kadetskih dana do 22.,23. godine kad smo otišli.
Sad se od igrača da se nađu pet dana prije prvenstva ili neke
važne utakmice i ajmo preklopite se odmah iz svojih klubova i
svog načina igre.
Nije to tako lagano. No što se treba desiti? Treba se desiti neka
dobra generacija.
Osjetite li ikad potrebu da se vratite ovdje i vratite nešto više hrvatskoj košarci, možda da se involvirate u rad Saveza opet?
Na neki način osjetim. Živim tamo, tako da to na dnevnoj bazi nije moguće, ali kad su neke važnije utakmice i kad sam tu naravno da sam dio toga. Mogu prenijeti svoja iskustva, ono što vidim na terenu. Tu se nekako osjećam najbolje. Teško da mi nešto može promaći, jer sam toliko toga vidio i toliko toga prošao da mi je to jednostavno u krvi. I ako netko želi čuti moje mišljenje ja sam uvijek tu.
I što kaže jedno stručno oko, je li ovo sezona za Hajduk?
Je li sezona za Hajduk? Ne znam je li, ja bih volio, kao i svi
mi, da Hajduk osvoji prvenstvo. Ima taj drugi dio sezone još. Ja
mislim da su i njihova očekivanja porasla
da i oni vide da su tu negdje, da su tu blizu. Po onoj utakmici
koju su igrali protiv Osijeka, neću ulaziti u taktiku, ali mislim
da ako već treniraš i ako si
već u toj prilici to su najbolje utakmice koje se mogu igrati za
jednog sportaša. Zato u stvari i treniraš da bi došao do tih
utakmica i onda je najgore kad prođe utakmica, a onda ti sam sebi
kažeš "ala da sam napravio ovo ili ono".
To je najgore što ti se može desiti. Najgore je kad ti shvatiš
nakon utakmice da nisi dao sve od sebe. I ne vjerujem da bi itko
bio zadovoljan da osvoji prvenstvo igrajući protiv zadnjega u
ligi.
A što je još Kukoč otkrio u polusatnom intervjuu za RTL, pogledajte u videu.
