Zašto ste odlučili nakon 14 godina ponovno aktivirati karijeru? Koliko je ta odluka sazrijevala u vama? Ja sam u dvorani i treniram već dvije godine, a posljednjih šest mjeseci izuzetno intenzivno baš u boksačkom dijelu. Rekao bih da sam nekakve naznake toga mogao osjetiti možda i davno prije, ali tek onog momenta kad sam ušao u boksačku dvoranu i kad sam osjetio sebe i vidio da neke stvari s izuzetnom lakoćom mogu izvoditi, posvetio sam se treningu i vrlo brzo znao da to mogu učiniti. Međutim, ne bih još dizao preveliku euforiju jer prije svega treba još u detalje dogovoriti taj prvi meč, a onda ga i odboksati. Nakon toga tek možemo reći je li to povratak ili nije.
Je li borba s Enadom Ličinom potvrđena? Kad ćete dobiti službenu potvrdu da će se meč zaista održati 27. travnja u Hamburgu? To bi trebalo biti u idućim danima.
Koji vas motivi guraju? Neki su odmah komentirali da je novac u pitanju, no vi ste to brzo demantirali. Čovjek radi neke stvari zato što osjeća da ih može raditi i ja sam prije svega svakom projektu i svemu što sam radio u životu pristupao cijelim svojim bićem, stvarno želeći to činiti. Novac, kao i neke druge nagrade dođu kao potvrda da si se nečemu posvetio i da si nešto stvarno dobro učinio. Nikad mi sam novac ili nagrada nisu bili osnovni motiv da bih nešto činio. Ovo je sport, boks, a to je moj najbolji način izražavanja ili komunikacije, moj izričaj, a ovo što sam činio posljednjih mjeseci je zaista moj osobni izazov. Želio sam sebe potvrditi i učiniti neke stvari ponovno, onako žestoko i snažno kao što sam to već jednom i učinio.
Koji su vaši novi ciljevi sad kad ste se odlučili vratiti? Na kojoj visini ste postavili letvicu i što će vas zadovoljiti? Do kada će trajati nastavak karijere? To su, rekao bih, tipična civilizacijska pitanja planiranja. Znači, prvi cilj koji sam imao je taj da sebe pripremim do nekakve granice prvog nastupa. To sam, rekao bih, već postigao i sljedeći cilj je nastupiti. Nakon toga možemo stavljati nove ciljeve. Danas je bezrazložno stvarati nekakve planove i kule od karata. Nastup je nastup. Bez obzira na trening, na sparing i neke pokazatelje koji ti daju sigurnost da bi nešto mogao učiniti, boksački nastup je prije svega ring, dvorana, publika, kamere i sve druge stvari koje čovjek doživi tek onog momenta kad uđe u ring.
Vrlo ste samouvjereni, nedavno ste izjavili da ne želite 'biti borac koji će popunjavati program jer bi to bilo bacanje bisera pred svinje'. Stvaraju li vam očekivanja navijača, koja su razumljiva, dodatni pritisak? Naravno da postoji određeni pritisak, međutim navikao sam na njega, kako u dosadašnjem sportskom dijelu karijere, tako i u poslovnom, gdje su me mediji pratili. Osjećam jednu određenu količinu odgovornosti, ali ne takvu da bih izgorio zbog nje. Sve ovo stvarno prije svega činim da bih potvrdio neke svoje vrijednosti i stvari koje sam želio ponovo postići.
Trenirali ste i s Cro Copom uoči njegovih priprema za K-1 Grand Prix finale, i to prvi put nakon 1992. kad ste ga, kako tvrdi, 'isprebijali kao mačku i odrali od batina'. Koliko ste profitirali od treninga s njim? Tko je kome više pomogao? Prije svega, hvala Mirku na jednoj takvoj pohvali i čak puno više od iskrenosti. To nije bio predugi sparing, u njemu su bila dva borca koja izuzetno respektiraju jedan drugoga i bilo mi je zadovoljstvo. Upravo onaj moment o kojem sam pričao – taj osjećaj da to mogu učiniti s vrhunskim borcima i da kroz sparing potvrdim sam sebe – mi je činio veliko zadovoljstvo. Stvarno ne mogu znati koliko sam pomogao Mirku, no bio sam djelić njegovih velikih priprema na kojima je on imao sparing-partnere i iz drugih sportova. Drago mi je da sam sudjelovao u tom projektu jer je čovjek napravio jednu veliku sportsku stvar.
Cro Cop je priznao da je bio skeptičan oko vašeg povratka, ali je nakon sparinga ostao oduševljen i rekao da ste boksali kao da nikad niste napravili pauzu i kao da imate 10 godina manje. Rekao je da je 'nevjerojatno koliko ste brzi, eksplozivni, pokretni i kondicijski dobri' i da vas se čuvaju svi koji vam uđu u ring. Daju li vam njegove riječi vjetar u leđa i motivaciju? Mirko je jedan od malobrojnih koji me vidio na treningu i govori iz iskustva. Većina ljudi, naravno, ima velike sumnje vezano za moj povratak, jasno mi je to i ne ljutim se ni na koga. Ja imam u sebi onu određenu količinu sigurnosti koja mi je potrebna.
Kako danas gledate na vaš meč Lennoxom Lewisom, koji je nakon 12 rundi izjavio da mu je to bila možda i najčudnija pobjeda u karijeri? Oduševljeno je pričao o vašoj želji, motivaciji i kvaliteti pripreme. Fascinirali ste i njegovog menadžera Franka Maloneyja, koji je izjavio da imate čelik u bradi. Je li vam žao što ste bili tako blizu uzimanja tog velikog skalpa i ostali bez njega, te se povukli nakon tog jedinog poraza u karijeri? Vjerojatno je moje povlačenje u tom trenutku bilo preuranjeno. Imao sam izuzetno veliku želju okušati se i u nekim drugim stvarima u životu, što sam u međuvremenu i učinio. Prepričavao sam taj meč i tu sedmu rundu i priliku da postanem svjetski prvak gotovo svakodnevno tijekom posljednjih 15 godina. Ne mogu se sjetiti dana, a da me netko nije pitao za taj meč i sjetio na njega. Nema tu žalosti i žaljenja. Učinio sam najbolje što sam mogao u tom trenutku, ostavio sam dobar dojam. Ja znam da sam bio zadovoljan sobom i nema se za čime žaliti. Ono što sa sportske strane postoji je upitnik bih li odboksao još mečeva i postao svjetski prvak u nekom drugom dvoboju i nastavio boksati. Vjerojatno bih, ne znam, ne mogu potvrditi. Jednostavno, ponijele su me neke druge stvari u životu i nije mi žao što sam se u njima okušao.
Imate li na kraju kakvu poruku za navijače, one koji sumnjaju u vas, ali i one koji vjeruju da će Šaka sa Srednjaka biti ona stara? Strpljenja i povjerenja! Dajem stvarno najveći dio sebe u ovu priču. Ljudi koji su me probali na sparingu i treningu znaju da ja to mogu i treba samo strpljenja da se sve to na kraju može i vidjeti.
