Sinonim za hrvatski karate su Anđelo i Ivan - braća Kvesić zajedno imaju 44 medalje na velikim natjecanjima. No nema ništa slađe, od povećavanja te kolekcije kod kuće, na europskom prvenstvu u Zadru koje počinje za četiri dana.
Oni su Kvesići, ponos hrvatskog karatea i braća koja će idućeg tjedna na Europskom prvenstvu u Zadru loviti najsjajnija odličja.
"Domaćini smo u Zadru, očekivanja su jako visoka. Žao nam je bilo što je u Poreču bila korona i nismo imali publiku i domaću podršku, a postali smo ekipni prvaci Europe. Tako da imamo novu priliku. Mislim da je san i želja svakog sportaša nastupiti pred domaćom publikom", kaže Anđelo.
I kako to često biva u s braćom, onaj stariji prvi krene u sport, a mlađi ga prati u stopu. Tako je bilo i u obitelji Kvesić.
"Ja sam krenuo na karate sa šest godina. To je bio tada relativno novi sport u Širokom Brijegu, gdje smo mi odrasli, u Hercegovini", dodaje Anđelo.
"Ja sam ostao praktički bez izbora haha, ali evo na kraju se ispostavilo da je izbor bio dobar, rezultati su tu, karijera je uspješna tako da evo jako sam sretan što sam ostao u karteu i što sam dan-danas ovdje na vrhunskoj razini", dodaje Ivan.
Ivan Kvesić s medaljama
I tako su sa šest godina krenuli na karate, a nešto više od 20 godina poslije, zajedno imaju čak 44 medalje s velikih natjecanja.
"U početku nismo razmišljali tako daleko, da ćemo nekad biti, ne znam, Svjetski i Europski prvaci, da ćemo ići na Olimpijske igre. Svi krenemo iz zabave, zbog dobrog društva, zbog prijatelja. Tako smo krenuli i mi, ali naravno, kako su krenuli rezultati tako su se i naši apetiti povećavali", ističe Ivan
A kad si u svom sportu tako uspješan, onda je sasvim logično da je jedan od ciljeva plasman na Olimpijske igre. Ivan već ima iskustva jer je prije tri godine u Tokiju bio peti, no u Parizu tu mogućnost neće imati jer je karate izgubio status olimpijskog sporta.
"Normalno da je bilo jako teško, pogotovo nakon Tokija gdje sam ja zauzeo peto mjesto i gdje sam bio ozljeđen, pa nisam sebe pokazao u najboljem izdanju tako da mi ostaje ta žal da neću uspjeti osvojiti Olimpijsku medalju", govori ivan.
U svim usponima i padovima, jedan drugom su, kažu, najveća podrška, ali i konkurencija.
"Rijetkost je u svijetu da imate tako dva brata koja su slične kategorije i koji su u godinu i pol dana razmaka tako da smo jedan drugom najveći sparing partneri, najveći kritičari i najveći konkurenti. Guramo jedan drugog", kaže Anđelo
I tako su dogurali do medalja sa Svjetskih i Europskih prvenstava, Svjetskih i Europskih igara, Svjetske lige i Mediteranskih igara. Ne bi bilo loše tu riznicu podebljati još pokojom europskom medaljom s najdražeg borilišta koje nosi najveće emocije.
