"Nisam bila spremna kao inače, bila sam na dobrom putu da okončam natjecateljsku karijeru, no iza mene je preveliko iskustvo da to ne bi došlo na naplatu. Sjajan je osjećaj kada svaka borba završi kako si zamislio, kada ti sve polazi od noge i ruke", govorila je europska prvakinja Jelena Kovačević.
Ljepuškastoj Opatijki ovo je šesta europska seniorska medalja, a ima tek 27 godina. Mlada je i naša ženska borbena ekipa koja je po prvi put ušla u finale Europskog prvenstva i osvojila srebro. Ana-Marija Čelan, Maša Martinović, Azra Saleš i Ivona Tubić i na narednim natjecanjima kandidirat će za odličje, a neke među njima (Martinović, Tubić) imaju i veliku perspektivu u svojim kategorijama.
"Do finala smo došle glatko, kao da smo najbolje na svijetu, za što je zaslužan i naš izbornik Dragutin Galina koji je s nama prošao najsretnije i najgorkije dane", istaknula je kapetanica Ana-Marija Čelan.
"Od šest ženskih kategorija u pet smo osvojili vrlo visoki plasman, a uz to i tri medalje. Sada možemo samo podići letvicu i s ekipom pokušati doći do odličja najvećeg sjaja", izjavio je Galina.
Nakon tri izgubljena polufinala, a nakon toga i tri poraza u borbama za broncu, medalje se napokon domogla Ivana Bebek, sestra poznatog nogometnog suca Ivana Bebeka.
"Brat koji me često prati ovaj puta nije bio samnom, ali je pustio suzu radosnicu kada je čuo za moju medalju. Kada sam i ovaj puta izgubila u polufinalu pomislila sam što će biti ako opet izgubim i za broncu. Srećom, to ovaj puta nisam dozvolili", kazivala je Ivana.
Kad je netko brončanom Danilu Domdjoniju (60 kg) dobacio da bi se, s obzirom na broj osvojenih medalja, mogao već i umiroviti, Biograđanin s adresom u Zagrebu je otpovrnuo:
"Ja sam se tek vratio u medaljaške vode. U ovom trenutku se ne osjećam najbolje, moj nastup je mogao biti bolji, no medalja s Europskog prvenstva, kakva god bila, mora biti razlog zadovoljstvu. Mislim da sam uzeo dobar smjer u treningu pa s nestrpljenjem očekujem Svjetsko prvenstvo u Parizu u studenom."
Najugodnije iznenađenje za sve naše sudionike, pa tako i za muškog izbornika Radenka Blagojevića, bio je 18-godišnji maturant iz Sesveta Marijan Logarušić (67 kg). On je na svom prvom velikom seniorskom natjecanju dogurao do polufinala i potom do borbe za broncu. Debitant s frizurom Bruce Leeja, bio je pun dojmova:
"Osjećao sam tremu, veliki pritisak, no smirivali su me kolege iz reprezentacije. Hrabrili su me prije svakog meča."
Njegov nastup dojmio se i izbornika:
"Marijan je ostvario potpuno neočekivani uzlet jer na kontrolnim turnirima je završavao natjecanje u prvom, drugom kolu. Veliku stvar napravili smo i s muškom ekipom. Promijenili smo čak četiri člana iz momčadi koja je lani osvojila europsku broncu i opet smo bili nadomak medalje. U borbi za broncu, protiv Azerbajdžanaca, kojis u gospodari simpatija svih neutralnih promatrača, izgubili smo zbog nezrelosti momčadi koja ima veliki potencijal."
U borbi za medalju bili su i kataši (Ermenc, Maškarin, Padovan) koji su uvjereni da njihovo vrijeme polako dolazi.S ove četiri hrvatski su karataši u posljednja dva desetljeća hrvatske samostalnosti osvojili čak 74 medalje na velikim natjecanjima što posebno ponosnim čini predsjednika Hrvatskog karate saveza Stjepana Čelana, ujedno i dopredsjednika Europskog karate saveza.
"Kad sam postao predsjednik najavio sam to da ćemo raditi i ekipna finala i tada su se neki na račun te izjave dobro zabavljali. No, ja doista vjerujem da su naše cure najbolje na svijetu, a i da su dečki veliki potencijal. Da odjednom nije prekinuta suradnja s vojskom vratili bi se mi s još četiri medalje. Da bi iz male zemlje osvojili medalju ponekad morate biti i 60 posto bolji od suparnika, morate raditi više i bolje. Kad su cure u prvom kolu pomele Španjolke, domaćina prvenstva, svi su bili šokirani. Srećom, toliko su bile bolje da nam suci nisu to mogli uzeti, kao što su nam uzeli finale protiv Turkinja."
Predsjednika smeta neformalna podjela na male i velike.
"Karataške velesile poput Francuske, Španjolske, Turske, Italije i Njemačke, one zemlje koje su milovane i od sudačke organizacije, gledaju nas s visoka. Oni to neće priznati, ali oni na nas gledaju kao primitivce s Balkana pa su nam ove medalje još draže."
