Amerikanci znaju i vole napraviti dobru priredbu. Njihovi sportovi, poput američkog nogometa i košarke, već su odavno u istoj mjeri i show i sportska utakmica. Velika je razlika u kulturi odlazaka na utakmice u SAD-u i u Europi. Uzmimo za primjer utakmice Lige prvaka. Velika većina ljudi dolazi pogledati utakmicu i nakon toga otići doma. Poluvrijeme služi za obaviti nuždu, otići po piće i prokomentirati dotadašnji tijek događanja.
Spektakl pod pauzama
Amerikanci svaku pauzu koriste za novi spektakl. Izbacivanje dresova u publiku, plesanje po tribinama, ludorije maskota. Cijeli show zapakiraju u utakmicu. Zapravo je i najveća priredba na svijetu Superbowl. Nema koncerta gdje će glazbene veličine poput Eminema, Snoop Dogga, D. Drea nastupiti zajedno. No, njihov nastup na Suerbowlu je bio za pamćenje i ostat će upamćen u povijesti kao jedan od najspektakularnijih nastupa ovih umjetnika zajedno.
Uzor za Sopranose
Vratiti ćemo se na kulturu američkog sporta, no u ovoj priči je sve makismalno amerikanizirano i zato trebamo upoznati glavnog protagonstia. Jimmy Galante je najstereotipniji američko-talijanski mafijaš. O ovom vlasniku komapnije za odlagalište otpada kruže priče kako je zapravo bio inspiracija režiserima serije Sopranos.
Vjerujem da svaki omanji gradić u SAD-u ima svog "pravog" Tony Soprana, no Jimmy se široj američkoj javnosti čini nekako najsličniji Tonyju. Kamatarenje, pranje novaca i krijumčaranje bile su mu primarne djelatnosti.Savjest je smirivao pomaganjem lokalnoj zajednici, izgradnjom crkvi i cesti te izlazeći u susret svojim sugrađanima. Naravno kao i svaki bogataš imao je stvari na koje je suludo trošio novac. Imao je kolekciju sportskih automobila, legendarne sportske rekvizite, ali najviše je volio trošiti novac na svog sina.
Sportaši-zabavljači
Sada kada smo upoznali Jimmyja malo ćemo se ponovno vratiti na kulturu američkog sporta. Naime da bi uspjeli napraviti dobar show morate imati dobre zabavljače. Postoji jedan intervju gdje naš regionalni košarkaš prepričava situaciju u svom tadašnjem NBA klubu. Nakon što je ukrao loptu, istrčao kontru i položio na koš trener ga je upitao:
"Zašto nisi zakucao? Sljedeći put zakucaj"
To je nekako dovoljno da se shavti u kojem smjeru američki sport ide. Traže se zabavljači koju znaju s loptom i likovi koji će privući pažnju javnosti. Odell Beckham Jr. je tako na ovom Superbowlu nosio kopačke s dijamantima vrijednim 200.000 dolara. U toj utakmici je postigao touchdown i naravno da je cijeli svijet pričao o polaganju u najskupljim kopačkama.
Jimmy Galante 2004. godine kupio je hokejaški klub. Danbury je gradić na sjeveru SAD-a i za jednog superbogatog sportskog fanatika kupovina hokejaškog kluba bila je nekako logičan izbor. No, ono što nije bilo logično u cijeloj priči je to da je Jimmy Galante kao predsjednika kluba postavio svog sedamnaestogodišnjeg sina.
Bogata bitanga
A.J Galante bio je klasični maturant čiji je otac glavna faca u gradu. Nosio je skupu odjeću, nazivali su ga bitangom, a on je u toj ulozi uživao. Bio je glavna faca u školi, a od trenutka kada je postao prva osobom hokejaškog kluba koji se natjeće u UHL-u (drugi rang hokejške lige u Americi) njegov ego je skočio do maksimuma. Iako priča o sinu mafijaškog bossa kako upravlja hokejaškim klubom zvuči kao osuđena na propast, ona to nije bila.
A.J. Galante bio je zaluđen profesionalnim hrvanjem. Možda i najpopularnijim američkim "sportskim" proizvodom. Naravno, to uopće nije sportska priredba jer su sve borbe dogovorene i kaskaderski odglumljene. Dakle A.J. je bio zaluđen predstavama i zato je svoj novi klub odlučio voditi po tom modelu.
Tučnjave i zločesti dečki
Njegovo poimanje hokeja, kao i kod velike večine sedamnaestogodišnjaka u Americi, bile su tučnjave između igrača. Tako je odlučio i voditi svoj klub. U klub je počeo dovoditi veterane hokeja. No, ne one koji su ostali zapamćeni po svojim sjajnim igrama nego na one koji su ostali zapamčćeni po ekscesima unutar liga gdje su igrali.
U prvoj sezoni u klub je doveo Garrett Burnetta, Rumun Ndura i Brad Wingfielda koji su do tada bili igrači s najviše isključenja u ligi. Naredba od mlađahnog Galantea bila je da nastave još jače. S takvim igračima stvorio je ekipu koja je dobila naziv "zločesti dečki". A.J. je uživao u tome, njegov otac izdašno je plaćao igrače, naravno u gotovini i svi su bili zadovoljni. Kada su svi oko kluba zadovoljni, igre na terenu postaju bolje.
Prvi na tablici, prvi po kaznama
Trashersi su u jednom trenutku u svojoj prvoj sezoni bili vodeća momčad lige. Naravno, ne treba niti spominjati kako su bili vodeći i po isključenjima i kaznama. U nekim su utakmicama s namjerom išli izazivati nerede i tučnjave. To je na tribine privuklo mnoštvo gledatelja. Trashersi su bili uvjerljivo najgledanija ekipa UHL-a, a karte za utakmicu bilo je nemoguće dobiti. Medijski su bili dovoljno popraćeni da se o njima priča kao najpopularnijoj hokeješkoj momčadi u SAD-u. Svoju prvu sezonu završili su u drugom krugu dogiravanja, no popularnost koju su stekli bila je nemjerjeljiva s rezultatskim uspjesima.
Kao što je Jimmy Galante gomilao novce, tako su Trashersi gomilali popularnost. za njih se čulo i u NHL-u koji je u toj sezoni bio u Lockoutu. Igrači nisu htjeli igrati dok im se ne revidiraju ugovori i zato su odlazili igrati u klubove izvan NHL-a dok se ta situacija ne riješi. Tada tek punoljetni A.J. je iskoristio situaciju i u klub doveo dvije velike NHL zvijezde.
Brent Gretzky i Michael Rupp, tada igrači NHL lige, odlučili su za vrijeme Lockouta igrati za Trashere. To je na tribine privuklo još više ljudi i ono što se te sezone događalu u Danbury Ice Areni teško je opisati. Tisuće nabrijanih navijača na svakoj utakmici. Pijani gledatelji, vlasnik koji iste te gledatelje zove u svoju vip ložu. Igrači i velike zvijezde koje se mlate po terenu.
FBI ugasio svjetla
Nevjerojatna atmosfera oko kluba, ovoga puta dovela ih je do trećeg kruga doigravanja. Ponovno nikoga nije bilo briga za rezultat, svima je bilo bitno kakav show će se napraviti sljedeće sezone. Ipak, grijesi Jimmyja Galaneta došli su na naplatu. Optužen je po 72. točke optužnice, a jedna od njih odnosila se i na pranje novca kroz hokejaški klub njegova sina. Nije to bilo neočekivao jer su svi igrači i treneri oko kluba znali da basnoslovni iznosi koje su zarađivali nisu bili legalnog porijekla. Klub je ugašen nakon samo dvije sezone, a Jimmy se našao iza rešetaka.
A.J. Galante je osamnaestogodišnjak koji je pokazao nevjerojatne poduzetničke sposobnosti još kao maloljetnik. Iskorstio je američku ljubav prema sportu i prema show businessu i od svoje igračke stvorio igračku za desetak tisuća svojih sugrađana. U te dvije sezone Trashersi su bili najpopularnija hokejaška momčad u Americi. Danbury je kao mali gradić stavljen na sportsku mapu SAD-a. Iako su u cijeloj zemlji znali što se događa oko kluba, ljudi su cijenili dobru sportsko-zabavnu priču i žmirili na jedno oko. FBI nije žmirio i stao je na kraju Galanteu i Trashersima. Jimmy Galante je sada slobodan čovjek, a njegov sin će ostati upamćen kao jedna istinska legenda ovog malog grada na sjeveru Amerike. Klinac je napravio dobar posao.