Maraton, objašnjavaju stručnjaci, može istrčati svaka zdrava osoba, koja - dovoljno trenira. Koliko gordo zvučao i predstavljao najveću visinu trkaču rekreativcu, hrvatskoj rekorderki u utrci na 12 sati Antoniji Orlić jedan maraton je tek trećina utrke. Štoviše, i pola dana trčanja opisat će kao svojevrsnu "kratku rutu", jer ona prava, najteža je utrka na 24 sata.
Na 9. Maratonu Maratona u Srbiji hrvatska ultramaratonka protekli je vikend oborila nacionalni rekord u utrci na 12 sati istrčavši 134 kilometra i 700 metara, odnosno više od tri maratona, i to prosječnim tempom od 5:20 minuta po kilometru. "Utrke na 12 sati su dosta laganije u odnosu na 24 sata, gdje se puno vremena troši na hranjenje, odlaske na WC i slično", podvući će ultramaratonka Antonija Orlić, koja se nakon obaranja rekord vratila u rodnu Novsku.
'Na krize spremni'
Kod maratonaca kriza počne na 35. kilometru i traje praktički do kraja cilja na 42 kilometra i 195 metara, objašnjava nam ultramaratonka Orlić. Kod utrka na 12 i 24 sata krize su, jasno, češće i drukčije raspođene.
"Kriza obično dođe oko šestog sata, ali i brzo prođe. Brzo se osjećate svježe, kao da ste tek počeli trčati, pa onda opet slijedi borba s kilometrima. Ali na to smo spremni, za to treniramo i uoči svake utrke znamo da će biti takvih situacija. Koncentriram se samo da vrtim nogama. Najbitnije je nastaviti istim tempom", kazala nam je Antonija Orlić, koju u trkačkim krugovima zovu Tonka.
Sama kaže da ne voli spektakularne maratone kakvi su primjerice u Bostonu, Chicagu, Londonu. "Previše ljudi ondje trči. Ne bih uopće voljela nastupiti na tim maratonima, niti sam o tome razmišljala."
Maratonski san Ivanjske noći
Antonija zato ima želju nastupiti na drukčijim trkama. Jedna od takvih je utrka na 24 sata u norveškom Tromsu. Spomenuta utrka održava se na prvi dan ljeta, 21. lipnja (Ivanjska noć).
Utrka počinje u ponoć, a kako je taj dan ondje polarni dan, maratonci zapravo cijelo vrijeme trče pod svjetlošću.
"Taj maraton nije ništa posebno, ali je specifičan po tome što se trči tijekom polarne noći koja je zapravo dan. Vjerujem da ću u takvim uvjetima trčati", najavljuje Orlić.
Hrvatska ultramaratonka pretrči između 40 i 60 kilometara na dan u vrijeme jakih treninga, koji obično traju tri tjedna, nakon čega slijedi sedam lakših dana.
Sve puno trkača
Trčanje je u urbanim sredinama postalo životni stil, primjećuje to i naša sugovornica. "Višestruko više ljudi trči, sve je puno trkača. Nekad kad smo trčali po zimi nije po sat vremena ne bi naišli na nikoga, a danas kad padne snijeg svaka staza je utabana", priča nam Antonija.
Omiljena ruta joj je Maksimir. A uz maratone voli i orijentacijsko trčanje, posebno vrstu natjecanja koje osim fizičke spreme traži snalaženje u prostoru i pametno korištenje vremena.
"Orijentacija zahijeva puno više energije u pogledu razmišljanja. Tempo je sporiji. Dobijete kompas i uputstva, morate puno energije uložiti u rješavanje problema s kojima se susrećete", objašnjava nam Antonija Orlić, od subote hrvatska rekorderka u utrci na 12 sati.
