Pripremne utakmice su pokazale obrise igre kakvu bismo trebali vidjeti u izvedbi najboljih hrvatskih košarkaša. Bilo je oscilacija, ali ono najbolje što su pokazali u dvobojima s Litvom i Njemačkom te na turniru u Zagrebu, kod svakoga mora probuditi optimizam.
Hrvatska je imala napadačkih oscilacija koje su shvatljive iz više razloga. Pripreme u punom sastavu nisu bile pretjerano dugačke, a i kompozicija momčadi se mijenjala i to na osjetljivoj poziciji razigravača, s obzirom na ozljedu Lafayettea i kasno priključivanje Drapera. No, kad je reprezentacija bila u dobrom ritmu, bila je napadački ubojita sa svih pozicija.
Oscilacije u napadu kompenzirane su dobrim obrambenim reakcijama, gdje je bilo znatno više konstantnosti. Zahvaljujući obrani Hrvatska je završila pripremno razdoblje s devet pobjeda iz devet nastupa. Iako nema rezultatsku težinu, tih 9-0 prvenstveno treba gledati s psihološkog stajališta. Stvorena je pobjednička atmosfera, a reprezentativci su pokazali da ne gube glavu u tijesnim završnicama kakve su bile u utakmicama protiv Novog Zelanda u Slavonskom Brodu, Njemačke u Zagrebu ili Estonije, također u Areni.
Nije nikakva tajna da će napadačka ubojitost Bojana Bogdanovića biti važan faktor u kreiranju rezultata hrvatske reprezentacije. No, pripreme su pokazale da će Bojan imati priliku na nekim utakmicama i predahnuti, a da će imati tko uskočiti. Iako statistika rijetko otkriva njegovu pravu vrijednost, kamen temeljac uspjeha reprezentacije bit će Ante Tomić. Ne mora biti svaku utakmicu na dvoznamenkastom broju koševa i skokova. Njegova lucidnost s centarske pozicije, mogućnost otvaranja prostora vanjskim igračima, bit će ključna. Kao i lucidnost Krune Simona i Roka Ukića na vanjskim pozicijama.
Dario Šarić je posebna priča. U njegovim venama teče krv pobjednika, a velike utakmice i domaća atmosfera pune ga adrenalinom koji prenosi na suigrače. Već je prije dvije godine u Sloveniji bio važan, a sada će u svojim rukama imati veliku odgovornost i puno sloboda da pokaže svoj talent.
Veseli konstanta koju je Luka Žorić imao u pripremnom razdoblju, gdje je uz silnu energiju donosio i sigurnost u realizaciji. U Dontayeu Draperu reprezentacija dobiva čovjeka za kontrolu ritma i poneku ukradenu loptu za lagane koševe, što u tijesnim utakmicama može biti iznimno važno. Tu je i Rok Stipčević koji može razbiti svaku obranu, ako ima svoj šuterski dan i ako mu se ostavi dovoljno prostora.
Mario Hezonja je još jedan veliki dobitak za reprezentaciju, ali na njegova ramena ne treba natovariti teret očekivanja. Ne mora na svakoj utakmici pet puta zakucati, ne mora ubaciti pet trica zaredom. On sve to može, ali ništa od toga ne mora učiniti. Za njega će ovo biti prvo veliko seniorsko natjecanje na kojem će imati važan status.
Mario Hezonja
Goran Stanzl/PIXSELL
Subotnji sraz na otvaranju protiv Slovenije i nedjeljni obračun s Grčkom, umnogome će pokazati što se od hrvatskih košarkaša može očekivati. Pobjede će nesumnnjivo pokrenuti euforiju, porazi bi ostavili dvojbe, ali ne bi morali dovesti do depresije. Osvajanje prvog mjesta u skupini omogućilo bi izbjegavanje mogućeg sudara s Francuskom u četvrtfinalu, što ne mora biti nevažno. No, time se svakako nitko u našoj reprezentaciji neće opterećivati.
Ako ćemo Hrvatsku gledati u četvrtfinalu, znat ćemo da je jedan cilj ispunjen i da će Hrvatska biti u mogućnosti boriti se za mjesto na olimpijskom turniru. Drugi cilj, osvajanje prve medalje nakon 20 godina, nešto je čemu se ova generacija približila prije dvije godine. Uz igračku zrelost 30-godišnjaka, silnu energiju 20-godišnjaka i izbornika čiji je moto da samo rad donosi rezultat, zašto im ne vjerovati da su sposobni učiniti i taj posljednji korak prema pobjedničkom postolju?
