Nema puno Hrvata koji su svoj sportski kruh, a kamoli rukometni, zarađivali na Islandu, državi s kojom će Hrvatska nakon lanjskog Europskog prvenstva dijeliti skupinu i na Svjetskom prvenstvu. Štoviše, i otvoriti ga.
Jedan od tih rijetkih "slučajeva" bio je Josip Jurić Grgić, izdanak Zagrebove škole (prvi koraci u Dubravi) i član generacije 1995. (Mamić, Mihić, Mandić, Šipić, Bećiri, Vida, Jotić) koji se odvažio na tu avanturu. Bez obzira što je Island rukometna zemlja, igrati rukomet u islandskoj ligi doista se doima avanturom. Da ne kažemo egzotikom. Pa, odakle onda hrabrost?
Dvostruka kruna
"Nisam čuo uopće da je itko od naših igrao na Islandu, pa sam najprije zatražio od kluba da dođem na pet dana i odradim nekoliko treninga kako bih vidio kako to izgleda i odlučio se. Zadovoljilo me, dali su mi stan i ostao sam", prisjetio se 23-godišnji Zagrepčanin koji je sezonu (2016./2017.) prije nego će potpisati za Nexe odradio u Valuru.
"To je najtrofejniji islandski klub, osvojili smo dvostruku krunu i još igrali polufinale Challenge kupa. Bilo je to lijepo iskustvo."
Valur je, inače, klub stacioniran u glavnom gradu Reykjaviku i klub kojem se može zahvaliti što je dao jednog od najvećih ljevaka u povijesti.
Prošlu sezonu Jurić Grgić igrao je u Nexeu (Davor Javorovic/PIXSELL)
"Da, tamo je svoju karijeru započeo Olafur Stefansson, a bilo je još poznatih reprezentativaca koji su tamo igrali. Što se tiče onih sadašnjih, ondje je mladi pivot Ymir Orn Gislason s kojim sam igrao zajedno."
S obzirom na to da od hrvatskih reprezentativaca u hrvatskoj ligi, doduše vrlo kratko, igraju čak šestorica, mogu li se uopće te dvije lige usporediti na kvalitativnoj razini?
"Islandska je liga jača, ima puno mladih i dobrih igrača koji dobivaju priliku što je produkt njihove selekcije i ulaganja u sport u kojem su odmalena te su zbog toga fizički vrlo razvijeni budući da se iskušaju u svim sportovima počevši od gimnastike. Inače, na ligaškim utakmicama u prosjeku bude 400-500 ljudi, ovisno o klubu, ali kad počne doigravanje, onda je puno."
Stalno je dan
U redu, a kakva je kvaliteta života, prehrana...? Za vrijeme ionako svi znamo. 18 stupnjeva za Islanđane znači skidaj se u kratke rukave i papuče.
"Stvarno je visok standard, kuhinja nije kao naša, ali sve je, najviše riba, uvijek svježe. Nisam pojeo ništa što nije. Primjerice, ne možete tamo pojesti salatu bez okusa i slično. A vrijeme, ha, u prosjeku je bilo sedam-osam stupnjeva, ali najviše me šokiralo što, kad sam došao ljeti, nije bilo mraka. Čekam kada će se barem malo smračiti da probam zaspati, pogledam na sat, jedan iza noći, a kad ono vani dan."
Baš negdje u to vrijeme Island je proživljavao nogometnu euforiju, nogometaši su igrali četvrtfinale Europskog prvenstva i postali nacionalni heroji. Je li rukomet "preživio" taj njihov uspjeh.
"Dotad je bio sport broj jedan, no tada je nogomet iskočio pa rukomet više nije u toj situaciji."
Dodali bismo ništa neočekivano za zemlju koja ima tek 350 tisuća ljudi. Za kraj, mogu li onda danas protiv četiri milijuna Hrvata?
"Mi smo favoriti i odigramo li kako znamo, pobijedit ćemo. Islanđani su mladi, htjet će se dokazati protiv reprezentacije kao što smo mi, ali ne smije biti nikakvog podcjenivanja s naše strane jer danas svi znaju šutnuti i zabiti gol. Ali, kažem, očekujem našu pobjedu."
Mi smo se s tim apsolutno složili.
''Propustili ste utakmicu? Sve snimke utakmica možete besplatno pogledati u RTLplay digitalnoj videoteci."
