Mjesec dana prije otvaranja Europskog prvenstva Marcel Desailly, koji je za Francusku skupio 116 kapica, poručio je kako ovogodišnja Francuska ima kvalitetom bolji tim nego li je imala njegova generacija koja je osvojila titulu prvaka svijeta i Europe, ali sa jednom bitnom razlikom na strani devedesetih. Ova momčad nema pravog lidera na terenu i to je večerašnja utakmica Rumunjskom potvrdila i u praksi.
Platini je dominirao
Ne postoji igrač koji je na jednom kontinentalnom turniru tako dominirao kao Michel Platini 1984. godine u Francuskoj. Uz njega su jasno bili i Tigana i Giresse, ali Michel je bio taj koji je i u svlačionici i na terenu donosio odluke. Četranest godina kasnije na istom ovom Stade de France Francuska je slavila titulu prvaka svijeta predvođena prije svega igračima poput Desaillyja, Thurama i Deschampa, igračima koji su kvalitetom bili iza Zidanea, ali su imali svojevrsni autoritet na terenu.
Večerašnja Francuska to nije imala za čitavih devedeset minuta.
Galerija
Bojažljivo otvaranje
Utakmicu su otvorili bojažljivo, prestrašeno i djelovali zbunjeno. Jasno, nije pomoglo ni to što Didier Deschamps ustvari i nije imao pravu ideju i plan, odnosno barem je tako djelovalo većim dijelom utakmice. Vezni red koji na papiru djeluje fantastično bio je, više-manje, nepovezan; Kante je bio postavljen duboko, Matuidi i Pogba preširoko, a Payet je bio taj koji je na prvi pogled odrađivao najozbiljniji posao.
Međutim, bila je to ustvari igra bez igre; ekipa je igrala bez pravog playmakera, a nije bilo ni dugih lopti za Girouda. Dupli pas je bio misaona imenica, a najnadrealnije zvuči to što ekipa sa Giroudom, Payetom, Griezmannom, Pogbom, Matuidijem i Kanteom nije bila u stanju napraviti pritisak na zadnju liniju Rumunjske.
https://streamable.com/6joj
Rumunji izbezumili Francuze
S druge strane, Rumunji su takvu situaciju lijepo koristili. Na startu oba poluvremena krenuli su visoko, agresivno, napravili nekoliko šansi i ionako panične Francuze gotovo izbezumili. Nažalost po njih, Stancu nije imao svoju noć; promašio je zicere na početku i u drugom poluvremenu, zicere koji bi sahranili ovaku poljuljanu Francusku.
Upravo je ono što je Desailly govorio bilo očito u trenucima kad su Rumunji pravili šanse - ova Francuska nije imala nikoga tko bi spustio loptu na zemlju, smirio igru. To definitivno nije bio Pogba, koji se većim dijelom utakmice mučio upravo sa velikom odgovornošću, ali i željom da bude heroj. Nije bio ni najstariji i najiskusniji Evra, koji je ustvari zamalo domaćine pogurao u provaliju. Vođa nije ni Giroud, nije ni Griezmann, u ovoj reprezentaciji prekratko su Payet i Kante da bi bili lideri.
Čak ni kada je Francuska postigla gol i u teoriji sa ramena skinula sav taj pritisak, i dalje nije bilo igrača koji bi to artikulirao u smirenu završnicu utakmice.
Payet je zaslužio da bude heroj
Rumunjska je, zahvaljujući smušenosti Francuza između ostalog, discipliniranom igrom u suštini kontrolirala ovu utakmicu, iako nije imala posjed, a ni bolje šanse.
Na kraju je presudilo ono što je od prvog trenutka bilo na strani Francuza - individualna kvaliteta. Slavenov Dimitri Payet zaslužio je da bude heroj, bio je najbolji igrač utakmice, barem najkonkretniji igrač utakmice, i na kraju je golčinom odlučio pobjednika, donio tri vrijedna boda i na nekoliko dana skinuo pritisak s Francuza. Međutim, misle li Francuzi zaista ozbiljno napasti titulu prvaka, morati će odigrati bolje, ozbiljnije i konkretnije.
