Koliko je danas broj ovisnika o kocki u Hrvatskoj, odnosno o sve raširenijem sportskom klađenju? Ne postoje registri koji bi nam mogli pouzdano reći koliki je točno broj ljudi u problemu i kako se on mijenja iz godine u godinu, ali postoje pilot-istraživanja na uzorku mladih, i ona pokazuju da je problem u Hrvatskoj među mladima zastupljeniji nego među njihovim vršnjacima diljem Europe. To je zato što kod nas još uvijek nije u potpunosti zaživio projekt tzv. 'odgovornog priređivanja igara na sreću' koji u Europi egzistira unazad desetak godina. Stoga je kod naših mlađih ljudi izloženost veća i manja je zaštita kod sprečavanja upražnjavanja igre. Istraživanja na razini odraslih nema, ali računamo da je u Hrvatskoj oko 40 do 50 tisuća ljudi u problemu s patološkim kockanjem, a klađenje je tu najraširenije. Po podacima zemalja zapadne Europe to je jedan posto od ukupne populacije.
To su ovisnici, a kolika je ukupna masa ljudi koji se klade u Hrvatskoj, odnosno kockaju? Ako govorimo o povremenom upražnjavanju igara na sreću, to radi svaki drugi Hrvat. Tu su, dakle, i lutrijske igre i sve druge igre. Ove lutrijske igre nemaju taj adiktivni potencijal i zapravo su one na neki i dobrodošle, mi ih i podržavamo. Naime, vi dođete, uplatite 10 kuna, čekate tjedan dana, živite u nadi da ćete nešto dobiti i praktički ste za 10 kuna kupili maštanje o sreći. To je dobro. Problem su u Hrvatskoj kladionice i automat klubovi. Ljudi se često iznenade, ali poseban problem stvaraju kladonice. Naime, ljudi smatraju da su automat klubovi veći problem od kladionica, ali upravo je obrnuto. U Hrvatskoj je najveći broj ljudi s problemom ovisnosti o kladionicama. Uz to, kladionice su dominantno muška djelatnost, dok je kod automat klubova nešto veći broj žena, i to uglavnom sredovječnih žena, negdje u svojim ranim četrdesetim godinama. Dok je to kod muškaraca dominantno između osamnaeste i 45. godine života.
Što je sve moguće izgubiti na kladionici? Imam ljude koji su izgubili i po dva milijuna kuna, imam odvjetnike koji su bili dužni po pola milijuna eura. Postoje mladi ljudi koji nisu nikada radili, a potrošili su imovinu u vrijednosti par stotina tisuća kuna, imovinu roditelja. Čovjek se iznenadi kakve su to priče. Ono što vam ljudi vide to su ti materijalni troškovi. Ovaj drugi dio poniranja, muljanje, laganje..., taj dio ne vide. Kod mladih ljudi veliki gubici su i na planu odustajanja od školovanja, pa izgubljena prijateljstva uslijed manipulacije novcem, otkazi na radnom mjestu, dio tih ljudi ulazi i u dimenziju sitnog uličnog kriminala da bi nabavili sredstva za kockanje...
Koji je postotak izliječenja? Mi nakon deset godina rada možemo reći da imamo uspjeh na razini dvije trećine, negdje oko 65 posto uspješnosti. Međutim moramo reći da su nam grupe na neki način ipak trijažirane, dakle prije ulaska u grupu odmah na neki način isključimo one koji nisu u tom trenutku dovoljno zreli da bi ušli u proces. Ovi koji uđu u program, a program je obiteljska tearapija koja traje dvije godine, redovito jednom tjedno, oni imaju šansu da održe svoju apstinenciju. Jedan kriterij za uspjeh je gola apsitinencija, a drugi je oporavak, jer oporavak i apstinemcija nisu jedno te isto. Oporavak je promjena sustava vrijednosti, uspostavljanje kontrole, promjena komunikacije, poticanje jačanja neke emocionalne ekspresivnosti, sve ono što je zatomljeno kroz godine kocke.
Gdje je granica kad je u pitanju klađenje, kad počinje ovisnost? Granica je u trenutu kad to ide nauštrb većine vaših drugih društvenih aktivnosti, kad vam najveći dio dana odlazi na nabavku sredstava za kocku ili za saniranje dugova kocke. Kad niste koncentitrani na one aktivnosti kojima biste se trebali baviti. Zapravo, možemo čak reći onako žargonski da problem počinje u trenutku kad počnete kockati s novcem koji niste donijeli u džepu, znači kad počnete tražiti ljude koji će vam posuditi novce kako bi nadoknadili ono što ste izgubili, onda više nema nikakve kontrole.
Jeste li vi protiv kladionica? Ne, bilo bi to donkihotovski. Prohibicija nije rješenje. Ono što ja želim je da mi koji se bavimo saniranjem posljedica i sami priređivači i država koja stoji iza svega kao regulator tržišta, da svi pripomognu u funkcioniranju sustava odgovornog priređivanja igara na sreću.
