Obišao je reprezentativce u SAD-u, bio u rumunjskom Cluju, obići mjesto gdje će se igrati uvodna skupina prvenstva, planira posjetiti reprezentativce koji igraju u Europi, razgovara, dogovara, planira, sve kako bi se hrvatski košarkaši što bolje pripremili i pokušali se približiti medalji koju su osvojili posljednji put prije 22 godine. I tada s Petrovićem kao izbornikom...
Hrvatska javnost je uvijek bila lako "zapaljiva" pa se i sad već govori o medalji s Eurobasketa. Možete li to obećati?
"Nikad nisam imao problema s medijima, znao sam javnosti prenijeti svoje ideje. Situacija je ovakva: nakon nekoliko frustrirajućih nastupa, sad se uspostavila hijerhija, postigla kemija u momčadi, naši igrači vidjeli su da možemo dobro igrati. Došlo se do toga da se svi osjećaju dobro u reprezentaciji, želja im je da na Eurobasketu naprave dobre stvari. Iluzorno je bilo što obećavati, jer postoji 13, 14 reprezentacija koje mogu otići visoko. Moramo ostati mirni i racionalni, ni jednog trenutka ne smijemo se umisliti, nosom 'parati oblake'. Moramo napraviti sve da budemo spremni", kazao je Aleksandar Petrović.
Čini se da je nastup Hrvatske na Olimpijskim igrama silno popravio raspoloženje javnosti prema košarci, ali i samih hrvatskih igrača kojima je nastup u reprezentaciji godinama donosio frustracije?
"Što se tiče Hrvatske, već prošle godine na pripremama u Sv. Martinu osjetio sam da imamo snagu i moć, kad smo se u sjeni nogometnog Eura na miru pripremali za kvalifikacije. Definitivno smo 'kliknuli', igrači mi vjeruju, neka rješenja pokazala su se prava u utakmicama protiv Grčke, Italije, Španjolske. Zna se da sam po vokaciji napadački trener, ali mi smo rješavali utakmice sjajnom obranom, znamo se vratiti iz minusa, znamo odgovoriti kad se suparnik vraća u utakmicu. To se prije nije dešavalo."
Nedavno ste se vratili iz SAD-a gdje ste posjetili čak šestoricu hrvatskih košarkaša. Kakvi su dojmovi?
"Svima je bilo drago da sam ih posjetio, od prvog do zadnjeg. Bilo je naporno, ali vrlo ugodno. Krenuo sam iz Phoenixa, kod Bendera koji je tad bio u strogoj fazi rehabilitacije. Nakon kontrole će se puno više znati. Bilo bi dobro da do kraja sezone uđe u normalni košarkaški trening. Ljetni period će odraditi sa Sunsima, odigrati Ljetnu ligu, a onda se 20. srpnja priključiti pripremama reprezentacije. Problem će nastati ako Bender ništa ne odigra do kraja sezone, tad bi klub 'spustio rampu' na angažman u reprezentaciji. No, ako bude spreman, odigrat će još par utakmica do kraja sezone."
Bogdanović je proigrao prelaskom u Washington Wizardse, a čini se da mu je pomogao i nastup u Riju, gdje je bio prvi strijelac olimpijskog turnira?
"Ne iznenađuju me njegove brojke zato što je protekle sezone u Netsima i reprezentaciji radio sve one stvari koje mu trebaju biti priznate. U Washingtonu će raditi ono u čemu je najbolji - 'sažvakana' lopta, s prednosti, u poziciji iz koje može šutirati. Pomoglo mu je igranje u reprezentaciji i u Netsima, gdje je u takvoj momčadi morao igrati puno više s loptom. Dominirao je u situacijama kad nakon lijevog 'crossovera' ide na lijevi ulaz, gdje je sa svojom visinom i masom, nezaustavljiv. I u takvim Netsima je naučio igrati bolje s loptom, a sad će mu biti lakše."
U Washintgonu ste razgovarali s Marijom Hezonjom i Damjanom Rudežom. U kakvom su oni statusu?
"S Rudežom je jednostavna situacija, ako mi bude trebao u rotaciji desetorice igrača, onda ću ga zvati, ako bude 11. ili 12, igrač, onda mi neće trebati. Hezonja je bio zabrinut na sastanku. Plaća se kaos u Orlandu, mijenjao se koncept igre tijekom sezone, a u tome se nitko ne snalazi. Ta je momčad prepuštena invidivualnim učincima. Frustriran je, ali tijekom večeri uspio se opustiti, oraspoložiti. Dogovor je da će ostati u SAD-u, gdje će trenirati dva mjeseca, a onda otići u Dubrovnik pa se priključiti reprezentaciji."
Imali ste ga u reprezentaciji prošle godine, ove godine zabljesnuo je u NBA ligi. Kako objašnjavate fenomen Darija Šarića?
"Sve nas je iznenadila lakoća kojom se Dario prilagodio na NBA. Nisam očekivao takvu njegovu eksploziju. Uvijek kod 'rookieja' postoji priča kako će se netko fizički prilagoditi na najjaču ligu svijeta. Svi znamo da je Šarićeva 'fizika' slabija od onog što se od njega očekuje kad se suprotstavi tim atletama. Međutim, način na koji on čita situacije na terenu je fascinantan. Sve psihološke i fizičke barijere probio je vrlo brzo, ovo što igra je fantastično za prvu sezonu."
Jesu li mu ili nisu pomogle dvije sezone kod Dude Ivkovića u Efesu?
"Duda je trener učitelj, ali gledano samo kroz koncept igre, Dariju igranje u njegovoj momčadi nije puno pomoglo. Pomoglo mu je što je izdržao dvije godine, što je naučio respektirati svaku minutu koju dobije na terenu. U Efesu je igrao sasvim drugačije nego što igra u reprezentaciji ili u Philadelphiji. Tamo je bio čovjek koji radi blokove, uzima slobodne šuteve, a u Sixersima i reprezentaciji je čovjek koji igra s loptom, koji kreira. U igri ne, ali u odrastanju, dvije godine kod Dude Ivkovića Dariju su sigurno pomogle."
Može li Šarić biti 'rookie' godine?
"Kako je Šarićev suigrač Joel Embiid odigrao prvih 30-ak utakmica, taj trofej u Dariovim rukama bio bi upitan. Mi tome pridajemo veliki značaj. Dariju bi to bila sigurno ogromna nagrada, ali za mene je to samo priznanje. S tom nagradom ili bez nje, neću promijeniti svoje mišljenje o Dariju Šariću. Što se mene tiče, za prvu godinu u NBA ligi, napravio je fantastične stvari."
Hrvatska vrvi sjajnim centrima, Ivica Zubac igra neočekivano odlično u Lakersima, tu je Žižić, pa Planinić i Bilan još od prošle sezone. Ne čudi da ste se zahvalili Anti Tomiću, koji je godinama bio prvi centar reprezentacije.
"Zvao sam ga prošlo ljeto i on je rekao 'hvala, ne'. A sad se ne mogu odreći igrača koji su prošle godine bili na pripremama, dali ogromni doprinos. Sad je situacija drugačija, imamo četvoricu igrača, bit će na pripremama pa neka se 'pokokaju' za tri mjesta, teren će sve pokazati. Privilegij je imati takva četiri centra - Bilana, Planinića, Žižića i Zubca."
Zubac je prije nešto više od godinu dana bio 'nigdje', a sad rastura u Lakersima...
"On je napadački sjajan igrač. Ima 'brze' ruke, razumije košarku. Njegov problem može biti obrana od 'picka' u visokom zoniranju, gdje su ostala trojica u prednosti. Morat će tu napraviti iskorak, ali ima vremena za prilagodbu. Razgovarao sam s njim, sretan je što će biti na popisu, na njemu je da se izbori za mjesto u reprezentaciji."
Gotovo svi će uprijeti prstom i reći kako je najveći problem hrvatske reprezentacije pozicija razigravača. Slažete li se s tim?
"Ne mislim da ovog trenutka imamo neki spektakularni problem s 'playem' u hrvatskoj reprezentacij. Više igrača u svojim rolama mogu pomoći da se taj 'nedostatak' prebrodi. Ukić igra sezonu karijere u AEK-u, a mi imamo trojicu igrača, Hezonju, Simona i Babića od kojih svatko, na kome je manji pritisak, može prenijeti loptu. Još moram naći rješenje za desetak minuta igre. Hoće li to biti dogovor s Markom Popovićem ili nekim drugim, to ću vidjeti po završetku sezone."
Kakva je situacija u Rumunjskoj, što tamo čeka hrvatsku reprezentaciju?
"Otišao provjeriti stanje u hotelu i dvorani, sve zadovoljava kriterije. Svaka reprezentacija će imati svoj kat u tom ogromnom hotelu, svoju konferencijsku dvoranu, što nam je najvažnije, video-soba. Kad već imam dovoljno vremena, nema razloga da to sve ne provjerim. Nama je važno u prve dvije utakmice riješiti pitanje plasmana u sljedeći krug natjecanja, bit ćemo koncentrirani na to."
Kakav je to nesporazum s Antom Žižićem, "šuška se" da on možda neće igrati za reprezentaciju ?
"Istina, bilo je nekakvih nesporazuma, sljedećeg mjeseca Joke Vranković i ja planiramo otići do Istanbula i moguće nesuglasice riješiti u 'šest očiju'".
Isprepleteni su tu odnosi, vi ste nakon Žižićevog transfera iz Cibone u Darüşşafaku otišli iz kluba. Je li klub mogao više izvući iz tog posla?
"To su stvari koje se ne dodiruju, klub i reprezentacija. Ne igra Ante Žižić u reprezentaciji zbog Petrovića, zbog Domagoja Čavlovića... Treba sve riješiti razgovorom i dobiti jasni odgovor ima li problema ili nema. Smatrao sam da je Cibona mogla dobiti i više od inicijalne ponude od 150.000 eura, jer su aduti bili na našoj strani, ali se ostatak klupskog čelništva s time nije složio i tu smo se razišli."
Na izlaznim vratima Cibone je i Nik Slavica, još jedan talentirati igrač kluba "pod tornjem". Dobit će slobodne "papire" jer ga klub nije plaćao na vrijeme i time će ostati bez odštete. Kako to komentirate?
"Događaje u Ciboni ne mogu komentirati iz više razloga. Neke stvari su predmet istrage na USKOK-u i stvari vezane za taj klub ja ne smijem komentirati. Volio bih da mogu više odgovoriti na tu temu, ali s obzirom da će budućnost biti protkana nekim pravosudnim stvarima, teško je procijeniti što će se tu dešavati."
U jednom trenutku imali ste nekoliko funkcija u hrvatskoj košarci, od izbornika, preko Cibone, Izvršnog odbora HKS-a, košarkaškog saveza Grada Zagreba. Kako to da ste sad ostali samo na jednoj, onoj izbornika hrvatskih košarkaša?
"Onog trenutka, kad sam se prije gotovo tri godine prihvatio Cibone, ta pozicija me tjerala prema košarkaškom savezu Zagreba pa vukla prema HKS-u, jedno je išlo za drugim Štiteći boje Cibone, prelazio sam iz funkcije u funkciju i ljudi su s pravom govorili kao obavljam previše toga. Onog trenutka kad je to s Cibonom prestalo biti aktualno, bez ikakvog problema sam prekinuo sa svim. Dao sam ostavku prije deset dana i u KSGZ i sad sam 'samo' izbornik."
Bili ste izbornik samo za "jednu akciju", za olimpijske kvalifikacije, a nakon što je Hrvatska, iskreno, posve neočekivano izborila odlazak u Rio, nakon nastupa u četvrtfinalu, odlučili ste ostati. Kad i kako se dogodio taj 'klik' i promjena odluke?
"Sedam dana po povratku iz Rija bila su mi dovoljna da se resetiram. Dva su razloga zašto sam se odlučio na taj potez. Postao sam svjestan pozitivne reakcije okoline. Nisam sreo čovjeka koji je imao bilo kakvu negativnu misao o reprezentaciji i onom što smo napravili prošlog ljeta. Drugo, razgovarao sam s igračima koji su mi rekli, Bogdanović prije svih, 'nakon svega što smo prošli, što se dogodilo, sad nemaš pravo otići.' I tog trenutka sam kazao kako se ponovno kandidiram za izbornika. To je sav moj krimen. Nakon toga došlo je do nesporazuma u komunikaciji. Logično bi bilo da sam prvo nazvao Vrankovića, ali ja sam prvo tu želju plasirao u javnost, a čelnici Saveza su bili malo povrijeđeni jer su o mojoj odluci saznali iz medija. Kasnije smo razgovarali, kad se Stojko vratio iz SAD-a i sve riješili u tri minute. "
Kakva je sad situacija u HKS-u, nakon ere Danka Radića?
"Činjenica je da tamo ima još dosta vakuuma. HKS se mora ekipirati, nakon smrti Željka Drakšića, izabrati glavnog tajnika. Dosta toga je pokrenuto prošlo ljeto, a neke stvari ovise o konačnom dogovoru Fibe i Uleba, a onda shodno tome Saveza i ABA lige, znat će se kako se treba postaviti. Ovakvo stanje je sad otežavajuće za sve."
Jeste li prije godinu, dvije, mislili da ćete ponovno uskočiti na trenersku klupu, štoviše, izborničku?
"Ne, u tom trenutku su sve moje misli bile usmjerene na Cibonu. Ali, život je nepredvidljiv iako ja u sebi nisam nikad sahranio trenerske ambicije. Dnevna problematika oko kluba mi je oduzimala svu energiju pa nisam niti pomišljao ni na ulogu trenera ni izbornika. Međutim, došlo je do nekog prirodnog raspleta na obje strane i evo me opet na izborničkoj klupi. Iza mene je ogromno iskustvo, treći put sam hrvatski izbornik, bio sam i izbornik BiH, znam razliku između vođenja kluba i reprezentacije. U klubu iza tebe stoji cijeli pogon, a u reprezentaciju je bitno da imaš enormnu dozu pozitive i na pravi način uklopiš individualnu kvalitetu igrača i stvoriš hijerarhiju. Kod mene se milimetarski zna tko što radi. Nisu svi isti, Bojan će šutirati 20 loptu, Šarić i Simon će kreirati... svatko će dobiti svoju ulogu."
