Liga prvaka od prije nekoliko dana dobila je još jednu posebnu nogometnu priču. Njen glavni akter je talijanski trener Carlo Ancelotti.
Kada je prošle godine obznanjeno da će Carlo Ancelotti preuzeti klupu madridskog Reala, ne može se kazati da su svjetski nogometni kroničari bili protiv te odluke Florentina Pereza. No, ipak je ta odluka mnoge iznenadila. Očekivali su da će klupska uprava posegnuti za nekim, uvjetno rečeno, atraktivnijim trenerom koji je u tom trenutku bio u nekom od najboljih svjetskih klubova. Menadžerski krugovi tipovali su na trenere poput Nagelsmanna ili Pochettina... Ili barem na neki sličan marketinški potez koji je najčešće najvažniji u ovakvim klupskim konceptima kakav je madridski Real. Jer, Carlo Ancelotti u Real se vratio iz Evertona, momčadi s kojom je u engleskom prvenstvu završio na desetom mjestu. A klubu je neophodno trebalo vratiti primat u domaćem prvenstvu nakon što je naslov prvaka osvojio gradski rival Atletico.
No, Perez je još jednom pokazao da ima sjajan osjećaj za posao. Znao je točno što će mu ovaj karizmatični trener donijeti. Mir i stabilnost u svlačionici kao i novu dozu samopouzdanja u momčadi. A i trebalo je skrenuti pažnju s propalog projekta Superlige u kojem je Real Madrid bio jedan od inicijatora. Don Carlo je odradio i jako dobar posao u zanatskom smislu. Poboljšao je obranu nakon odlaska Sergija Ramosa i Rafaela Varanea, a glavne poluge igre prema naprijed ove sezone djeluju besprijekorno.
- U mojoj nogometnoj doktrini nije poanta u kompliciranju. U nogometu postoje dva glavna aspekta. Obrana koja se zasniva na organizaciji i napad koji ovisi o talentu i kreativnosti. Svoje igrače mogu poučiti o obrani, a u napadu ne želim sputavati talent - kazat će Ancelotti o svojoj nogometnoj filozofiji.
O njegovom odnosu s igračima puno se toga može kazati. Dario Šimić, bivši hrvatski nogometni reprezentativac s Ancelottijem je svojedobno surađivao u Milanu.
- Ozračje koje je stvarao u momčadi bilo je fenomenalno. Igrači su se sjajno osjećali pod njegovim vodstvom - kazao je Šimić.
Čini se da je suština njegove strategija vođenja momčadi u tome da se uvijek prilagođavao momčadi. Nikada u svojoj karijeri nije želio pod svaku cijenu implementirati zamisli u igri kako ne bi narušio balans momčadi. To je napravio i ove sezone. Momčadi je pružio neophodan mir, zaštitio ih je od izvanjskih utjecaja i turbulencija. A kada uzmete u obzir kako izgleda ta glamurozna svlačionica na Santiago Bernabeuu, složit ćete se, to nimalo nije lagano. Sličnu karakteristiku imao je i Zinedine Zidane koji je također snažan naglasak stavljao na taj segment. Posjeduje Ancelotti još nekoliko ključnih karakteristika.
U njegovom nastupu jasno je kako nije konfliktna osoba, ne ulazi u sukobe s medijima koji ga iznimno poštuju. U njegovim izjavama nećete gotovo nikada osjetiti bilo kakvu vrstu gorčine koja bi mogla proizvesti daljnju negativnu emociju i krivo se odraziti na momčad. Jednostavno, čini sve kako bi zaštitio energiju unutar momčadi. Po mnogima mu je baš to u samo nekoliko dana osiguralo nogometnu besmrtnost. Don Carlo je postao prvi trener u povijesti koji je osvojio naslove u svih pet najjačih europskih liga, a pobjedom nad Manchester Cityjem izborio je svoj peti finale u Ligi prvaka.
Njegovi rezultati u Ligi prvaka ove sezone za svako su divljenje, posebice kada se uzme u obzira da je u tri ključne utakmice drugog dijela ovog elitnog natjecanja svaki put od svoje momčadi uspio izvući maksimum. Vraćali su se iz ponora toliko puta, pa i onda kada su im šanse bile minimalne. Drugi jako važan detalj o kojem se ovih dana dosta priča u španjolskim nogometnim krugovima je Ancelottijeva odluka da više šansi pruži mlađim igračima. Uostalom, potez u kojem u uzvratnoj utakmici protiv Manchester Cityja promijeni čitavi standardni vezni red i uvede mlađe snage, svojstven je samo majstorima zanata.
Osim Rodryga, uspio je na optimalnu razinu dovesti Viniciusa Juniora, dvojicu igrača koji su se mučili pod Zinedineom Zidaneom i nisu bili na današnjoj razini. Ancelotti je idealan za ovakve tipove mladih igrača. Na taktičkom planu posložio je igru koja im odgovara, baš kao i očinska figura talijanskog stručnjaka u Realovoj svlačionici. Ancelotti također spada u kategoriju dugovječnih nogometnih stručnjaka. Svoju prvu Ligu prvaka osvojio je prije dvadeset godina, a nogomet se od tada značajno promijenio.
Liga prvaka danas daleko je od one kada je 2003. godine s Milanom u finalu pobijedio Juventus. A Ancelotti je uspio ostati ukorak sa svim mijenama, dok su se neki jako teško borili da ostanu na toj razini. I stalno se držao svoje osnovne postavke u kojoj je uvijek mjerio kakve igrače ima i njima je podređivao sustav igre...
