Onima koji su godinama, eto prošlo ih je više od 13, očekivali kvalifikacijsku utakmicu reprezentacije u Splitu štošta ne štima. U njihovom čuđenju rodila se ideja da odlazak reprezentativne ekspedicije u Split nije samo pusta želja Saveza i igrača, već i da se iza svega krije turobno, ruševno stanje maksimirskog stadiona koji ne zadovoljava kriterije UEFA-e. Pa time zaključuju kako je odlazak u Split jedino moguće rješenje, što njihovu bol u želji da konačno vide reprezentaciju još i produbljuje...
Kako bilo, reprezentacija će u razgovorima s Hajdukom i Gradom Splitom pokušati dogovoriti odigravanje svih preostalih kvalifikacijskih utakmica u Splitu (Malta, Gruzija, Izrael), a u tom programu su još i dvije prijateljske utakmice, protiv Norveške i Češke, s time da bi Norvežane ugostili uskoro, već 12. listopada.
U našem vremeplovu prisjetit ćemo se nekih utakmica hrvatske reprezentacija u Splitu, prije svega onih kvalifikacijskih iz sredine devedesetih godina.
Naime, Split je bio domaćin samo triju kvalifikacijskih utakmica naše reprezentacije. Još 1995. godine kad je protiv Italije odigrano 1:1 u izlučnom natjecanju za odlazak na europsku smotru godinu dana kasnije u Engleskoj. Uz veličanstvenu atmosferu Hrvatska je tim remijem potvrdila EP, a ostalo je u sjećanju pjevanje prepunog stadiona zajedno s Gibonnijem.
U ožujku davne 1997. godine Hrvatska je odigrala u četiri dana dvostruki program kvalifikacija, najprije je igrala 1:1 protiv Danske, a onda je opet kiksala, 3:3 protiv Slovenije. Od tada pa do danas Split nije ugostio kvalifikacijsku utakmicu. U HNS-u su frustracije, ruku na srce, opravdane, Splitu vraćali organiziranjem prijateljskih utakmica. Bili su tako u Splitu i Nijemci, i Španjolci, i Nizozemci, i Brazilci, svjetske nogometne velesile. No, samo u prijateljskim utakmicama. Još kad se na kraju zbroji da hrvatska reprezentacija nikad nije uspjela pobijediti u Splitu, pa su neke budale počele govoriti o ukletom stadionu, time se ova apsurdna priča o izbjegavanju Splita zaokružuje.
Isto tako, nije tajna da su i sami reprezentativci dugo vremena preferirali Zagreb, ljuti zbog pogrdnih skandiranja sadašnjim ili nekadašnjim igračima Dinama. Bilo je to i ružnih situacija kad bi Šuker iritiran zvižducima publike podigao srednji prst prema splitskoj publici. No, da se ne bi opredijelili za jednu ili drugu stranu, nije da je i u Zagrebu uvijek sve bilo idealno, uvrede kakve je u reprezentativnom dresu trpio Niko Kranjčar, nakon što je iz Dinama prešao u Hajduk, također su izbezumile sve reprezentativce. Baš kao i kad je Šuker dobivao zvižduke u Splitu.
Uglavnom, u našoj hrvatskoj sredini koja je doista ravnopravno nogometno podijeljena između dva nogometna središta, Zagreba i Splita, zaista je nerazumljivo da je Split toliko dugo godina bio zaobiđen u kvalifikacijskim utakmicama. Nerazumljivo, pa i nepristojno. Neki vele i – bezobrazno.
Dakle, sjećanja nam lete na 1995. godinu kad je u veličanstvenoj atmosferi igrano 1:1 protiv Italije, strijelac je bio Šuker iz jedanaesterca. S tim rezultatom javnost je bila silno zadovoljna.
No, u rano proljeće 1997. godine Hrvatska je dvaput razočarala svoje navijače, i to baš u Splitu. U dvoboju protiv Danske koju je načeo, a tko drugi nego Šuker, osvojen je tek bod. Jer nam je Brian Laudrup zabio gol kakav se rijetko viđa, praktički s mjesta gdje se izvodi korner. Lopta je nošena burom, snažnim sjevernim vjetrom koji je smrzavao cijelo gledalište, odletjela preko ležernog Ladića ravno u kut.
U Splitu i danas svaki jači hladniji vjetar u proljeće u šali nazivaju – Ladićevom burom.
Šok je bio potpun, tako da ni četiri dana kasnije protiv Slovenije nije izborena pobjeda. Makar je Hrvatska vodila 3:1, na koncu je završeno 3:3, jer nam je Slovenac Primož Gliha zabio – tri gola.
Hrvatska je tada bila gotovo u bezizlaznoj situaciji u kvalifikacijama za svjetsku smotru 1998. godine u Francuskoj. No, u sljedećem kolu je pobijedila Grčku u Solunu, da bi pobjedom u zadnjem kolu protiv Slovenije čekala ishod dvoboja Grčke i Danske. Da su Grci pobijedili Hrvatska bi bila eliminirana, no vratar Schmeichel u toj utakmici činio je čuda, sačuvao bod Danskoj, zapravo oteo Grcima pun plijen i omogućio Hrvatskoj da u dodatnim kvalifikacijama preko Ukrajine dođe do Francuske.
Da je tada netko rekao da Hrvatska više u Splitu neće igrati kvalifikacijske utakmica zacijelo bi bio proglašen državnim neprijateljem. No, osim ugošćavanja prijateljskih utakmica Split u ovih 13 i pol godina nije dobio ništa konkretnije. Makar, nisu izostali spektakli protiv Brazila i Nizozemske... No, izostale su pobjede, no tvrditi da je stadion uklet može samo onaj koji živi u srednjem vijeku.
S naše strane, sretno Splitu u domaćinstvu kvalifikacijskih utakmica hrvatske reprezentacija, kao i sretno Zagrebu kad se reprezentacija vrati u Zagreb, da na ravnopravan način podijeli užitak praćenja Vatrenih u našim glavnim nogometnim središtima.
