Okruglim stolom "Europa, Mediteran i Bliski Istok" koji je organiziran povodom 50. obljetnice Pokreta nesvrstanih u nedjelju je otvorena konferencija "Nove emancipacijske borbe".
Reagirajući na prvu dugu krizu historijskog kapitalizma (1875.–1950.), narodi periferije započeli su sa samooslobođenjem i mobilizacijom pod zastavama socijalizma (Rusija, Kina, Vijetnam, Kuba) ili nacionalnog oslobođenja, koje su u različitoj mjeri bile povezane s naprednim socijalnim reformama.
Od 1917. pa do trenutka kada je "projekt Bandung" (1955.–1980.) izgubio na snazi te do kolapsa sovjetizma 1990.: to su bile inicijative koje su tada dominirale scenom.
Prvi val buđenja naroda periferije istrošio se iz mnogo razloga: uslijed svojih vlastitih unutarnjih ograničenja i proturječja te zbog uspjeha imperijalizma u pronalaženju novih načina dominiranja svjetskim sistemom. Usprkos tomu, kapitalizam je pretrpio i drugu dugu krizu koja je započela 1970-ih godina, točno stotinu godina nakon prve. Na površinu je izbila nova epoha kaosa, ratova i revolucija…
