Prve dokvalifikacije Hrvatska je igrala 1997. godine kada je u kvalifikacijskoj skupini bila iza Danske i kao drugo plasirana morala u baraž, a tamo je ždrijeb, tada Blaževićevoj Hrvatskoj dodijelio strašnu Ukrajinu koja je tih godina zaista bila strah i trepet europskog nogometa, reprezentacija koja je bila mahom sastavljena od igrača kijevskog Dinama koji su desetak dana prije dvoboja ukrajinske i hrvatske reprezentacije, na Camp Nou razmontirali Barcelonu čak sa 4:0.
Još se sjećamo blijedog, beskrvnog i utučenog Blaževića koji se vratio iz Barcelona iz špijunske misije. Jednostavno je pred novinarima rekao:
"Mislim da nemamo šanse, kako bi vam i mogao reći da imamo šanse kada ovi daju jednoj Barceloni gol kada se sjete".
No, improvizaciji sklon Ćiro dugo se i sustavno pripremao za ove utakmice i danas oni stari, proslavljeni Vatreni tvrde da je zagrebački, prvi dvoboj protiv Ukrajinaca najbolje pripremljena utakmica u dotadašnjoj povijesti hrvatske reprezentacije".
Blažević je pripremio strategiju koja se možda nije svidjela navijačima, no ispala je veoma učinkovita. Po prvi puta Hrvatska na domaćem terenu nije navalila, jurnula iz sve snage, nego je čekala da i Ukrajinci krenu naprijed, osokoljeni dobrim prethodnim rezultatima. Igrač zagrebačke utakmice koju je Hrvatska dobila s 2:0 bio je današnji izbornik hrvatske momčadi - Slaven Bilić.
On je i postigao prvi zgoditak, glavom, u maniri izvrsnog centarfora (korner je izveo Prosinečki). Za drugi gol velike zasluge idu Davoru Šukeru koji je fantastično asistirao Goranu Vlaoviću.
"Nismo bili podređeni, nego strpljivi", likovao je nakon utakmice Ćiro.
"A bojao sam se da nema Svjetskog prvenstva u Francuskoj, bojao sam se da će me narod objesiti", u svom stilu ispaljivao je Blažević.
No, strah od uzvrata je i dalje postojao. Na stadionu u Kijevu pred 80 tisuća Ukrajinaca, svi u šubarama zbog silne hladnoće, hrvatska momčad opasno je visila u prvim minutama. Dogodilo se u prvim minutama najgore što se može dogoditi jednoj momčadi koja brani rezultat. Već u 4. minuti Ševčenko je zabio za 1:0. Odmah je zavladala panika u hrvatskim redovima. Taj prvi gol Ševčenka postignut je, istina, iz zaleđa, suci nisu primijetili njegovo zaostajanje u jednom trenutku.
No, samo dvije minute kasnije Hrvatska je primila još jedan zgoditak, strijelac je bio Kosovki. Dok je stadion uživao u deliriju sudac Pedersen iz Norveške poništavao je gol zbog zaleđa - kojeg nije bilo. Prvi gol Ševčenka zaista je postignut iz offsidea, no ovaj drugi nije bio ni blizu zaleđa. Kako bilo, Hrvatska je u ostatak utakmice krenula puna bojazni kako će sve završiti. Jer, Ukrajinci su letjeli terenom.
No, kada je pritisak konačno malo splasnuo, nakon petnaestak minuta dogodio se jedan spori hrvatski napad kojeg je završio Alen Bokšić traljavim udarcem, no lopta je putem nekog okrznula, promijenila smjer i prevarila vratar Šokovskog. Hrvatska je izjednačila na 1:1 i sada je Ukrajincima trebala pobjeda barem 4:1 kako bi išli dalje. Ukrajinski motiv naglo je splasnuo i pametnom igrom naša je momčad privela utakmicu kraju, iako je u početnim minutama opasno visila.
Zanimljivosti radi, prije utakmice, sam je pričao, Alen Bokšić upao je u depresiju i čak je izbornika Blaževića molio da ne nastupi. Srećom, Ćiro ga nije poslušao. Zašto je Bokšić bio depresivan?
"Zato što sam teško primao kritike zbog slabijih partija u dresu reprezentacije, a za klubove sam sjajno igrao", danas odgovara.
Drugi dokvalifikacijski dvoboj Hrvata zbio se nakon kvalifikacija za EP 2004. godine u Portugalu. Hrvatska je u kvalifikacijskoj skupini bila druga, iza Belgije. U dodatnim kvalifikacijama ždrijeb je Hrvatskoj podario Sloveniju. Koliko god Slovenija bila neatraktivan i objektivno slabiji suparnik od Hrvatske, susjedski dvoboj je uvijek nosio i velike opasnosti, ponajprije zbog povišenih tenzija i rivaliteta.
I bilo je teško, veoma teško. U prvoj utakmici u Zagrebu bilo je tek 1:1. U Zagrebu je Hrvatska primila gol nakon velike greške stopera Tomasa, a realizator za našu momčad bio je Dado Pršo. Uzvratna utakmica u Ljubljani odigrana je u napetoj atmosferi, Slovenija je mahom napadala, a Hrvatska se dobro branila i prijetila iz protunapada. I danas Barić tvrdi da je Hrvatska igrala napadački, iako se to tada nije činilo.
"Pa, mi smo u te dvije utakmice izborili čak 26 kornera".
Negdje nakon sat vremena utakmice u Ljubljani zaiskrilo je među nogometašima, a hrvatski stoper Igor Tudor zaletio se prema sucu u buketu slovenskih igrača, sve iz razgrnuo i dobio - crveni karton. Taj nepromišljeni potez hrvatskog nogometaša bio je poražavajuć za hrvatsku momčad koja je, gle čuda, u istoj minuti kada je ostala s igračem manje i postigla zgoditak.
Debitant za reprezentaciju u ovoj utakmici, Tomo Šokota dodao je sjajnu loptu Dadi Prši koji je sam krenuo prema vrataru i finom loptom ga prevario. Bio je to jedini pogodak na utakmici kojeg je Hrvatska do kraja uspjela obraniti za veliko slavlje hrvatskih navijača. Sada, u trećim dokvalifikacijama Hrvatska s golemim, nazovimo ga tako, dokvalifikacijskim iskustvom očekuje Tursku. Ove priče mogu biti poučne, dakako!
