Na ZagrebDox idu...

U srijedu vas vodimo na tri filma koji su bore za nagrade. Riječ je filmu Totó iz regionale konkurencije i filmovima Sanja i vrabac i Selo na 35×45 mm iz međunarodne konkurencije.

2.3.2010.
18:45
VOYO logo

Film Totó (srijeda, 14 sati, dvorana 1) gledat će Lea Vene i Roberta Jordan, dok su ulaznice za filmove Sanja i vrabac i Selo na 35×45 mm osvojili Damir Blažičević i Esad Avdić (srijeda, 16 sati, dvorana 1)

Film bečkog redatelja Petera Schreinera govori o Totu, muškarcu koji je kao mladi buntovnik napustio svoj rodni grad i otad živi između svjetova, sa svojim jezikom, svojim osjećajima i svojim snovima. Rođen u Tropeji u Calabriji i već trideset godina oženjen Bečankom, on je zapravo imigrant u Beču. S navršenih pedeset godina postaje nostalgičan za rodnim gradom. Osjećaj da je nešto izgubio postaje toliko jak da se Totove misli stalno vraćaju u djetinjstvo i mladost provedena na talijanskom jugu. Dok radi na blagajni bečkog Konzerthausa, naviru sjećanja na ‘jednostavan život’ koji je izgubio, kao i na davne osjećaje i susrete kojih se već dugo nije sjetio. Igrajući se s idejom o odlasku kući, Toto kreće u potragu za samim sobom...

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Sanja i Vrabac je film ruskog redatelja Andreya Gryazeva koji govori od dva prijatelja koji već mjesecima nisu dobila plaću za težak fizički posao drobljenja kamena. Očajavaju, psuju, piju, zovu kući, ali se ipak nadaju – to je tajna čovjekove sposobnosti preživljavanja. Film je pogled na život dvojice radnika angažiranih za rad na terminalu za drobljenje kamena. Osorni Sanja (37) i njegov slučajni kolega s nadimkom Vrabac (19) dijele tegobe tisuća manualnih radnika u današnjoj Rusiji.

Drugi film iz međunarodne konkurencije koji igra u istom terminu zove se Selo na 35×45mm i također je inspiriran pričom iz svremene Rusije. Redatelj je Evgenij Solomin, a film je dirljiva i duhovita priča o ljudima koji žive na prijelazu između dva doba. Ljutikov putuje sibirskim selima i fotografira ljude jer su vlasti odlučile zamijeniti stare sovjetske putovnice novima, ruskima. Muškarce snima ispred plahte okačene o čavle zabijene u štagalj, a žene u zadružnom domu. U Rusiji čovjek bez putovnice i nije čovjek, ne može kupiti čak ni željezničku kartu. A opet, ako već osam godina niste dobili plaću, kamo biste uopće išli?

Tekst se nastavlja ispod oglasa
Tekst se nastavlja ispod oglasa
Tekst se nastavlja ispod oglasa
KSW 94
Gledaj odmah bez reklama
VOYO logo