Licencije koje bi ugostitelji trebali plaćati HRT-u kreću se od 1000 do 14.000 eura, ovisno o kapacitetu objekta. Međunarodna nogometna organizacija, Fifa, na takav se potez odlučila da bi zaštitila medijska prava.
Ugostiteljima je zadatak podnijeti zahtjeve HRT-u kao vlasniku licencije za medijska prava prikazivanja utakmica SP-a, ali jasno je da će takav model u praksi ipak biti "rastezljiv".
Zbunjujuće je, međutim, kako Fifa razlikuje komercijalno i nekomercijalno javno emitiranje. Onoj prvoj kategoriji pripadaju objekti čiji vlasnici naplaćuju ulaz za vrijeme televizijskog prijenosa utakmice. Ostali ne moraju ništa platiti, ali – moraju pribaviti licenciju. To bi značilo da većina naših ugostitelja, koji, naravno, ne naplaćuju ulaz u kafiće i restorane, moraju proći proceduru pribavljanja te dozvole, piše Vjesnik.
No, moguće je da i oni osvanu u kategoriji komercijalnih sadržaja ako nadležne monitoring-agencije primijete povećanje posjeta u nekom lokalu u vrijeme emitiranja utakmice SP-a. Teško je ipak povjerovati da će takvo što zaživjeti u praksi.
"Prvi put čujem za to. Je li to neka šala? Nismo dobili nikakav dopis, nikakvu naznaku da bi se takvo što moglo dogoditi. Zar to sada znači da bi svi ugostitelji u Hrvatskoj koji imaju televizor morali krenuti u proceduru pribavljanja licencije?! Pa, kamo bismo stigli, zagušili bismo ih mailovima i 'papirologijom'. To mi se ne čini mogućim", istaknuo je Domagoj Maslać, vlasnik restorana u neposrednoj blizini maksimirskoga stadiona.
Osječki ugostitelj Dalibor Keler puno je oštrije komentirao Fifinu direktivu. "Molim?! Ne pada mi na pamet dodatno plaćati jer ionako izdvajam za televizijsku pretplatu. Nisam čuo za to i stvarno mi je besmisleno", kazao je. Potom je u šali dodao kako će, ako ga baš prisile, radije baciti televizor kroz prozor.
HRT: Nećemo ići u patrolu po kafićima
Inzistiranje Međunarodne nogometne organizacije na licencijama za ugostitelje Vjesniku je potvrdio i reporter Hrvatske televizije Stjepan Balog.
"Ne biste vjerovali, ali to je točno. Sva ta pravila vrijede i za Hrvatsku. Ugostitelji bi doista morali imati Fifinu licenciju, ali mi nismo tako rigorozni. Doduše, kada bismo se zainatili, mogli bismo ići u provjeru po kafićima, ali to ne radimo. Konkretno, za ovo nas Svjetsko prvenstvo još nitko nije tražio dozvolu. Kada bi netko organizirao masovna gledanja utakmica, primjerice, na Jarunu ili Bundeku, morao bi platiti prema Fifinim pravilima. To nema veze s televizijskom pretplatom. Jedno je ako nas dvojica gledamo prijenos u vrtu uz roštilj, ali javno je okupljanje nešto posve drugo i ono ne podliježe pretplati. Naravno, nećemo ići u patrolu po kafićima, ali ako je negdje masovno gledanje prijenosa s po 1000 ljudi, to je već drukčije", kaže Balog.
Prijenose utakmica Svjetskog prvenstva u Njemačkoj 2009. pratilo je 32 milijarde televizijskih gledatelja u više od 200 zemalja. Završnicu između Italije i Francuske pratilo je 23,9 milijuna Talijana. Velik dio njih odlučio se upravo za ambijent u ugostiteljskom objektu, ali i na gradskim trgovima.
Prema izvješću Mediane, tvrtke za analizu i istraživanje tržišta, utakmicu Hrvatske i Brazila pratilo je čak 1,9 milijuna Hrvata, dvoboj protiv Australije 200.000 manje, a protiv Japana 1,5 milijuna.
Neki su ekonomski stručnjaci, primjerice, svojedobno procijenili da bi, plasira li se hrvatska reprezentacija u završnicu nekog SP-a, ugostitelji mogli povećati prihode za 60 posto. Ako, primjerice, Engleska osvoji naslov prvaka, kafići i restorani bi, prema procjenama ekonomskih stručnjaka, zaradili čak 1,5 milijardi dolara.
