Gesche Gottfried rođena je u skromnoj obrtničkoj obitelji Timm u Bremenu 1785. Za ono vrijeme relativno neobično, imala je brata blizanca, a današnji forenzični psiholozi nagađaju kako je upravo to bio korijen njenog kasnijeg ubilačkog pohoda – brat Johhan je, kako je kasnije tvrdila, bio apsolutni miljenik roditelja.
Željela se proslaviti u kazalištu
Emotivno zanemarivanje roditelja ispočetka je pokušavala nadomijestiti slavom i u doba procvata njemačkih dramaturga čeznula je da se proslavi na kazališnim daskama. Odlazila je čak i na satove pjevanja i glume kako bi ostvarila svoj san, no otac, krojač, nije previše mario za njenu ambiciju i udao ju za mladog sedlara Johana Mittelberga. A on je još manje mario za snove svoje novopečene supruge od njenih roditelja pa je ubrzo morala prestati sa satovima glume.
Brižno skrbila za umirućeg supruga
Kada je 1813. i suprug konačno priznao da je njihov brak propao, počeo se odjednom osjećati sve lošije, da bi u listopadu u preminuo. Susjedi su žalili mladu udovicu, jer se nije odvajala od kreveta svog supruga i požrtvovno se brinula za njega dok je umirao u teškim bolovima.
No, zbog onog što je uslijedilo, prozvali su ju Anđelom Bremena. Niti dvije godine nakon što je izgubila supruga, Gesche je ponovo stajala iza lijesa. Gesche je 2. svibnja 1815. umrla majka, isti mjesec su preminule i njene dvije kćeri. U lipnju je preminio i njen otac, a u rujnu i sin.
Nisu ni sumnjali u Anđela Bremena
Kako trovanje arsenom može imati niz različitih simptoma od zatajenja bubrega i jetre, do krvarenja iz probavnog trakta, ovisno o doziranju i metabilizmu žrtve, nitko nije posumnjao u mladu ženu koja je u svega nekoliko mjeseci izgubila supruga, roditelje i djecu za koji se tako nesebično brinula dok su umirali u agoniji.
Od čitave obitelji, ostao je samo brat. No i on je umro 1. lipnja 1816. i Gesche je ponovo stoički podnijela gubitak. U vrijeme kada su kolera, tifus i difterija često znale izbristati čitave obitelji, činilo se da Gesche jednostavno prati tragedija.
I drugi suprug umirao u bolovima
Mladu, sada već relativno imućnu ženu koja je naslijedila imetak preminulog muža i roditelja najviše se trudio utješiti trgovac vinom Michael Christoph Gottfried. Ubrzo su se vjenčali, no i njen drugi suprug se razbolio i preminuo u srpnju 1817.
U Bremenu su s divljenjem govorili o mladoj ženi koja je prošla takvu tragediju, a i dalje stoički podnosi. Srećom, činilo se da je nesreća konačno bila gotova, dok je Gesche živjela sama na imanju.
No kada ju je 1823. zaprosio susjed Paul Thomas Zimmermann, smrt je ponovo pokucala na Geschina vrata pa je i zaručnik ubrzo umro u agoniji.
Ipak, mala utjeha u njenoj velikoj boli bila je oporuka nesuđenog supruga obzirom na to da joj je ostavio kuću.
Počela se zaduživati, a ubrzo potom umirali su poznanici
Kako bi očuvala raskošan stil života, Gesche je morala malo pomalo prodavati dijelove imanja, i uzimati pozajmice. Otprilike u to vrijeme, počeli su umirati i njeni prijatelji i poznanici. Dvije godine nakon zaručnika, umrla je Anna Meyerholz, susjeda i prijateljica, a godinu dana kasnije, 1826, i njena kućepaziteljica Wilgelmina Rumpff.
Na pečenju vidio sumnjive male masne kuglice
Tek kada je nesuđena 12. žrtva. Christoph Rumpff 1827. došao na večeru, otkriveno je kako tragedija koja prati Gesche i nije tako slučajna. Na salati je uočio mala, uljasta zrnca nepoznate tvari. Kada je isto vidio i na šunki koji dan kasnije, Rumpff je sakrio dio i odnio ga svom prijatelju liječniku na analizu.
Iako je toksikologija bila tek u povojima, Dr. Luce, je prepoznao da je riječ o arsenu. Osim što su granule izgledom podsjećale na „mišji maslac“, otrov protiv glodavaca u kojem je arsen bio obložen masnoćom. dr. Luce je već obrađivao prošle dvije žrtve. Povezao je simptome preminulih i obavijestio nadležne.
15. žrtvu ubila u bijegu
No bilo je već kasno. Od posljedica trovanja preminule prijateljica i spremačica Beta Schmidt i njena kćer Elsa, a Geshe je pobjegla u Hannover. Tamo je ubila posljednju žrtvu, Friedricha Kleina, koji joj bio posuđivao novac.
Za svoj 43. rođendan. 6. ožujka 1828.. uhićena je a ubrzo je osuđena na smrt. Usprkos tome, u zatvoru je provela tri godine. Kako je bila jedna od prvih zabilježenih ženskih serijskih ubojica s njom su razgovarali i prvi, današnjim rječnikom forenzični psiholozi. Nakon smrti, napravljen je i odljev njene glave za frenološko izučavanje. Ta, danas potpuno odbačena pesudoznanost povezivala je oblik lubanje s psihološkim osobinama.
Ipak završila na daskama koje život znače
Ipak, na kraju je 21. travnja 1831. pogubljena odsjecanjem glave na glavnom gradskom trgu. Tako je na morbidan način ostvarila mladenački san jer se cijeli Bremen okupio kako bi gledao smaknuće palog anđela, smaknuće koje ostalo zabilježeno kao posljednja javna egzekucija u Bremenu.
