Međutim, budući je uklonio sve materijalne dokaze, bila je to njezina riječ protiv njegove. Samo tri dana nakon napada, policijski istražitelji Jeffrey Mason i Jerry Rittgarn pozvali su ju na još jedan obavijesni razgovor. Optužili su ju da laže, a Marie je popustila pod pritiskom. Potpisala je izjavu kako je sve samo sanjala.
Marie je detektivima rekla kako je sigurna da se silovanje dogodilo, ali iz policijske je postaje otišla, bez da se do kraja borila za istinu. Nakon par dana ponovno je kontaktirala istražitelje i kroz suze im govorila da se seksualni napad na nju doista dogodio. Željela je proći detektor laži, ali jedan od istražitelja joj je rekao da bi, ako se pokaže da laže, mogla završiti u zatvoru. Marie je i po treći puta napustila postaju bez iskaza temeljenog na istini.
Kao da to nije bilo dovoljno, protiv Marie je podignuta prijava zbog lažnog prijavljivanja kaznenog djela. Nije imala nikoga tko bi joj pomogao. Marie je bila siroče. Odrasla je u domovima za nezbrinutu djecu i tek se nedavno osamostalila. Nije imala odvjetnika.
Zbog toga je pristala na nagodbu i morala je ići kod psihijatra.
U međuvremenu, O’Leary je nastavio silovati. Nakon Marie, silovao je 65-godišnju staricu u domu za starije, 59-godišnju udovicu, 26-godišnju studenticu, a skokom kroz prozor od njega se spasila 47-godišnja umjetnica.
S vremenom, policija je ipak ušla u trag serijskom silovatelju. U njegovom su mobitelu otkrili fotografiju vozačke dozvole mlade Marie, što je bio nepobitan materijalni dokaz koji je išao u prilog njezinim tvrdnjama. Tvrdnjama da je bila divljački silovana.
Policajci koji su vodili njezin slučaj nikada nisu disciplinirani. Nisu snosili nikakve sankcije, iako se Mason javno pokajao.
"Nije njezin posao da mene uvjeri kako govori istinu. Moj je posao da ju otkrijem, što nisam učinio", rekao je Mason novinarima.
