Kada je Robert Shafran 1980. došao na fakultet iznenadilo ga je koliko su svi srdačni.
"Frajeri su me tapšali po leđima, cure grlile i ljubile", prisjeća se. Još mu je bilo čudnije zašto ga svi zovu Eddy. Tek mu je njegov cimer Micahel Domitz objasnio da je prošle godine na fakultetu bio Eddy Galland koji mu je bio nevjerojatno sličan. Ne samo da mu je sličio u licu, nego su imali isti stas, istu kosu pa čak i iste geste i izraze. Eddy se preselio na drugi fakultet, pa kada su vidjeli Roberta pomislili su da se vratio. Nakon što je cimer saznao da su i Eddy i Robert rođeni 12. srpnja 1961. i da su obojica posvojeni, odmah ih je povezao.
'To je bilo nadrealno'
Kada su se Eddy i Robert upoznali, shvatili su ono što je svima bilo očito - da su blizanci. Osim fizičke sličnosti, obojica su imali kvocijent inteligencije 148, obojica su bili hrvači te su čak koristili iste borilačke tehnike. Voljeli su iste filmove, a čak su i nevinost izgubili u isto vrijeme
"To je bilo nadrealno" prisjeća se Robert. U bolnici su potvrdili da su jednojajčani blizanci.
Lokalni mediji objavili su dirljivu priču o nevjerojatnom susretu blizanaca nakon 19 godina, no ona je postala još bizarnija. Kada je vidio fotografije Roberta i Eddyja, David Kellman, morao je nekako doći do njih.
Pročitao novine i shvatio da je treći
"Nećete vjerovati...", počeo je razgovor kada je konačno došao do broja telefona i opisao kako im i on nevjerojatno nalikuje. Detaljnijim pručavanjem dokumentacije u agenciji za posvajanje ispostavilo se kako su njih trojica preživjela braća od rijetkog seta četvorki. Četvrti brat preminuo je tijekom samog porođaja. Agencija je otkrila i kako su rođeni u razmacima od 27 minuta te kako su razdvojeni nedugo nakon to su došli na svijet. No, najvažniju je stvar agencija prešutjela.
Njih su trojica bili oduševljeni jedni drugima i postali su svojevrsne zvijezde, čak su i gostovali na televiziji. Pojavili su se čak i u epizodi Kafića uzravlje, a zapeli su za oko i Madonni koja im je dala cameo uloge u komediji Očajnički tražeći Susan. Išli su i na satove glume te bili česti gosti na zabavama holivudske elite, no njihova glumačka karijera nije uspjela pa su otvorili restoran.
Nešto je bilo sumnjivo...
No počela su se postavljati pitanja. Roditelji koji su ih posvojili su se radovali što su braća našla, no bili su bijesni na agenciju za posvajanje jer im nije rekla da su ih trojica.
Roditelji su uporno agenciji postavljali pitanja, a agencija je uvijek imala spreman odgovor.
Tako su im rekli da su nakon savjetovanja sa psiholozima i pedagozima uveli pravilo razdvajanja blizanaca. Službeno objašnjenje je bilo da braću i sestre razdvajaju kako se ne bi natjecali za pozornost roditelja. No istina je bila prilično dublja.
Posvojiteljima nisu rekli da imaju braću
Posvojiteljima Roberta, Davida i Eddyja agencija je rekla kako su dječaci u programu istraživanja razvojne psihologije koja će se nastaviti i nakon posvajanja. Roditelji su pristali jer su do tada već prošli nimalo jednostavnu proceduru za posvojitelje.
Agencija je uporno tvrdila i kako su udomiteljske obitelji pronađene sasvim slučajno. No tek nakon što su se braća susrela postalo je jasno kako su sve tri udomiteljske obitelji u vrijeme posvajanja već imale dvogodišnju kćer. Agencija je i dalje tvrdila da je to sve slučajnost.
Sve otkriveno zbog zaboravljenog kišobrana
Nakon jednog razgovora s predstavnicima agencije, Robertov se otac vratio u agenciju po kišobran koji je tamo zaboravio. Vidio je kako su djelatnici "otvorili slavljeničku bocu viskija jer su uspjeli sve zataškati", rekao je za dokumentarac Tri identična stranca koji će biti prikazan na Sundance film festivalu. No na kraju, sve je izašlo na vidjelo.
Trojke su bile dio tajne, ali legalne studije pod vodstvom dr. Petera Neubaurea, psihoanalitičara koji je vodio centar dječje razvojne psihologije u New Yorku. Glavni cilj istraživanja bio je riještiti dvojbu koliko čovjeka oblikuje gensko nasljeđe, a koliko odgoj. Trojke s identičnim nasljednim osobinama, koji će rasti potpuno odvojeno, bila je prilika koju nije smio propustiti. Ne samo da je agencija potpuno surađivala s psihoanalitičarom, nego je cijelo istraživanje financirao američki institut za zdravlje.
Pažljivo promatran svaki detalj života
Gotovo svakoga mjeseca tijekom prvih 12 godina, obitelji su odlazile u Neubaureov centar kako bi dječaci prolazili testove inteligencije, bihevioralna ispitivanja i testove osobnosti. Svaki detalj njihova života, čak i kada su naučili voziti bicikl, bio je pažljivo sniman promatran i zabilježen. Psiholozi su satima promatrali kako se igraju, razgovarali s njima, njihovim roditeljima i sestrama.
Istraživači su ih ponekad posjećivali i kod kuće. No ni u jednom trenutku nisu im spomenuli da u krugu od 100 kilometra žive njihova braća. No barem jedan od blizanaca je to naslutio, prenosi Daily Mail.
'Probudio se i rekao da ima brata'
"David je počeo govoriti vrlo rano. Sjećam se kako sam ga jednom probudila i on je rekao: 'imam brata'. Svi smo pričali o njegovu imaginarnom bratu. Kasnije se pokazalo da su sva trojica imala simptome tjeskobe zbog odvajanja tijekom ranog djetinjstva" rekla je majka Claire Kellman.
Kako bi što bolje proučio utjecaj okoline, dr. Neubauer je dječake rasporedio u obitelji prilično različitog socioekonomskog statusa. Robertov otac je bio liječnik, a majka odvjetnica. Gallandovi su bili obitelj srednje klase u Long Islandu. Otac je radio kao učitelj. David je odrastao u radničkoj obitelji u Queensu.
Prema današnjim standardima, israživanje je u najmanju ruku etički upitno, no tijekom 60-ih se činilo sasvim normalno. Socijalne službe tek su '80-ih godina počele zagovarati da se braća i sestre ne razdvajaju tijekom posvajanja, a i tada je to bila tek preporuka. Dr. Neubauer je kritičarima odgovarao kako je agencija već imala jasnu politiku razdvajanja blizanaca, tvrdeći kako će tako lakše razviti vlastitu osobnost, a on je samo iskoristio tu politiku.
'U to vrijeme igrali smo se Boga'
Glavna psihijatrijska savjetnica agencije je to i priznala. "U to vrijeme smo se igrali Boga, ali smo činili najbolje što smo znali" , priznala je dr. Viola Bernard.
Tek kasnije su psiholozi shvatili da blizance nikada ne bi trebalo razdvajati, a sudbina Roberta, Eddyja i Davida možda najbolje pokazuje zašto. Njihov zajednički restoran je ispočetka sjajno poslovao, ali su braća počela otkrivati i međusobne razlike u temperamentu. Svađe su postajale sve češće i žešće. Razočarani Robert je odustao i nastavio školovanje za odvjetnika. Nakon toga je Eddy, koji je već ranije pokazivao simptome depresije, počinio samoubojstvo. David je zatvorio restoran i postao savjetnik u osiguravateljskoj kući.
Rezultati nikada nisu objavljeni
Ispostavilo se kako su u istraživanju sudjelovala još četiri para blizanaca, ali oni nikada nisu identificirani. Čak i oni koji su žestoko kritizirali istraživanje s etičkog pogleda, priznaju kako je vjerojatno najvjerodostojnije i najkompletnije ikad provedeno. No zbog moralno dvojbene metode rezultati nikada nisu objavljeni. Kao što nikada nisu objavljeni rezultati monstruoznih studija jednog drugog liječnika kojemu je istraživanje blizanaca bila opsesija.
This 1944 photo obtained from the US Holocaust Memorial Museum shows Nazi officers (L-R) Josef Kramer, commandant of the Bergen-Belsen concentration camp; Dr. Josef Mengele, known as the Angel of Death; Richard Baer, commander of the Auschwitz I concentration camp;Auschwitz concentration camp officer Karl Hoecker; and an unidentified officer, as they gather in front of a building at Solahutte the SS retreat outside of Auschwitz. The photo is one of approximately 116 rare photographs of senior SS officers and Nazi officials at the Auschwitz concentration camp included in Hoecker's photo album, unveiled 19 September 2007 by the museum. AFP PHOTO/Holocaust Memorial Museum =GETTY OUT= / AFP PHOTO / Holocaust Memorial Museum / HO
