Svakoga dana Linda ustaje u 6, odlazi u školu za odrasle. Nakon nekoliko sati nastave, odlazi po djecu koju vozi u školu i vrtić. Potom ide na svoj posao, nakon kojeg odlazi po supruga na posao, djecu u školu. Kod kuće boravi dva, tri sata, a onda odlazi na drugi posao.
Kući se vraća iza ponoći, kada se prihvaća učenja, jer želi stjeći obrazovanje i odradi ostatak svakodnevnih zadaća koje svaka majka jako dobro poznaje.
"Nije mi ovako baš svaki dan. U tjednu imam dva slobodna dana. Tada pospremim kuću. S djecom konačno boravim duže od jednog sata, pa sjednemo zajedno i rješavamo domaće zadaće", piše Linda.
Nikada ne ide na bolovanje. Nikada ne traži slobodan dan. Nema dugoročnog planiranja, samo izvršavanja zadaća. Spavati nikada ne ide ranije, čak i kada joj obaveze to dozvole, jer se boji kako će poremetiti ritam koji je uspostavila, pa se iduće jutro neće moći probuditi na vrijeme.
"Kada sam prvi puta ostala trudna, živjela sam u motelu i imala sam samo mikrovalnu i maleni hladnjak. Jela sam samo maslac od kikirikija i sušeno meso, jer su koštali samo 2 dolara. Nisam imala nikakvu perinatalnu skrb, ali znala sam da moram jesti proteine i da mi nedostaje željeza", opisuje svoj život Linda.
Linda zna kuhati. To je naučila dok je još bila u srednjoj školi. Opisuje kako ljudi na dnu društvene ljestvice u SAD-u rijetko kada kuhaju. Kaže kako je ta vještina mnogima strana. Većina jede jeftinu hranu i ne kuha.
"Ljudima mojeg društvenog položaja kuhanje je vještina koju teško savladavaju. Znaju ako ne skuhaju večeru kako treba, da bi se netko u obitelji mogao razboljeti. Od malena smo učeni kako nema puno smisla nastojati postati srednja klasa. Rijetkima je to pošlo za rukom, a kada i pokušaš, pa ne uspiješ, samo se osjećaš loše. Zašto se onda uopće truditi?", pojašnjava.
Linda se dotaknula svih područja života, a ponudila je i odgovor na pitanje zašto sirotinja ima puno djece.
"Ja živim tri sada vožnje od klinike za pobačaje. To je jako puno novaca za gorivo. Uostalom, nitko ne želi biti viđen kako, svako malo, ulazi i izlazi iz tog mjesta. Sve to košta. Svjesna sam da se mi za ostatak svijeta "kotimo", a ne "rađamo" djecu. Iako, djecu imamo iz istih razloga kao i bogati. Nitko ne voli sirotinju koja pravi sirotinju, ali još manje gledaju s odobravanjem na abortus", otkrila je brutalnu istinu Linda.
Izgledi da dobije dobar posao također su minimalni. Zašto? Prema Lindinim riječima, nije problem u sposobnosti, već u vanjštini. Američko je društvo površno. Linda je uvjerena kako bi bila odlična tajnica, ali svjesna je kako ne može održati izgled bezbrižne osobe, zbog silnih obaveza koje ima. Evo kako ona to objašnjava:
"Rekli su mi kako se ne uklapam u imidž korporacije. Nisam lijepa. Nedostaje mi jedan zub, a koža mi je uništena jer živim od nikotina, kave i nikad ne spavam. Jedino gdje ja mogu raditi jest skrivena u kuhinji gdje me nitko ne vidi"
Mnoge su stvari u Lindinom životu luksuz. Poput cigareta. Prigovore kako, kukaju, a imaju za cigarete, Linda je spalila do temelja ovim riječima:
"Pušim. To je skupo, ali se isplati. Vidite, ja sam uvijek, uvijek iscrpljena, a to je stimulans. Kada sam toliko umorna da ne mogu učiniti niti jedan korak, zapalim i mogu raditi još najmanje jedan sat. To je jedini porok koji imam. To je jedina stvar koja me sprječava da ne poludim"
Onima koji misle kako si je sirotinja sama kriva, jer nije sposobna donostiti dobre odluke, Linda je ponudila ovo objašnjenje:
"Što vam vrijede planovi, štednja kada znaš da ćeš za tri dana opet biti bankrotiran. Novac prestane imati smisla, kada ga nikada nemaš. Tako je i onima koji ga imaju previše"
Koliko je težak život u siromaštvu i koje sve posljedice ima na ljudsku psihu, jednom kada čovjek u njega padne, Linda je objasnila na doista jedinstven način. Ponudila je uvid u mentalne porcese osobe koja ne vidi izlaz iz takvog života.
"Siromaštvo je turobno i onemogućuje dugoročno planiranje. Zbog toga vidite žene koje imaju djecu s različitim očevima. Zgrabiš nadu gdje god ju nađeš. Želja da nekome nešto značiš je neopisivo snažna. Jača od potrebe za hranom. Nije važno što će se dogoditi za mjesec dana. Mi ne planiramo dugoročno jer bi nam to samo slomilo srce. Zgrabiš što možeš i ideš dalje. Kao da sutra ne postoji".
