Ujutro smo se biciklom provozali do rijeke, a popodne opuštali u arboretumu. Ležući na plahti za piknik daleko od turističke vreve, govorili smo o najboljim (i najgorim) stvarima iz prošle godine dok su bijeli oblačići lagana plovili iznad nas. Godinama se nisam osjećao toliko opušteno.
Te smo večeri večerali u našem omiljenom restoranu. Zatim smo se vratili doma i, prije filma, pustili DVD s našeg vjenčanja i pogledali naš prvi ples. Bilo je nevjerojatno.
Kada sam te noći krenuo spavati, preplavio me je nevjerojatan osjećaj sreće.
Iako brak nije uvijek bio lagan, uvijek je bio dobar. Život je veći kad se dijeli. Ali brak mi je pomogao da bolje uživam u životu tako tako što me je naučio neke važne lekcije.
Evo dvije važne lekcije koje sam naučio u svojoj drugoj godini braka.
Život se živi u malim, ne grandioznim trenutcima
Većinu svog života radovao sam se braku kao lijeku za mnoge moje probleme, posebno usamljenosti. I dok je bračna veza zadala smrtonosni udarac tom problemu, nije promjenila moj svakodnevni život toliko koliko sam očekivao.
To je zato što, bez obzira na okolnosti, život je još uvijek život - bilo da se oženiš, odeš na fakultet, zaposliš se, preseliš, ili dobiješ na lutriji. U početku zbog promjene sve izgleda novo i uzbudljivo, ali ubrzo se aklimatiziraš i život se vrati u normalu.
Ali ako uvijek iščekuješ slijedeću 'veliku stvar', na kraju propustiš sve 'male stvari' od kojih se sastoji većina života. Važno je, stoga, uživati u malim, podcijenjenim, naizgled nebitnim trenutcima. Tretiraj ih kao dar božji, vrijedan čuvanja i uživanja.
Pranje suđa. Kupovina špeceraja. Čekanje u redu. Čitanje knjige. Šetnja. Jelo.
Brak me je naučio da se život tu živi.
Tvoje riječi i djela utječu na one oko tebe
Prije nego što sam se oženio, promatrao sam samog sebe kao otok - emocionalno i fizički odvojen od svakoga oko mene. Pod time ne mislim da nisam imao bliske prijatelje ili da sam izbjegavao intimnost. Ali na kraju dana, ne bih sebe vidio pretjerano blisko vezanog ni sa kime. Bi sam nezavisan, autonoman, slobodan.
Ali postoji problem s takvim mentalitetom. Ne samo da se radi o receptu za usamljenost, već nas krivo uvjeri da su posljedice naših akcija većinom ograničene na nas same.
Ali to nije istina. Sve što kažemo i napravimo utječe na one oko nas. Iako to nije ograničeno samo na osobe s kojima smo u braku, u tom kontekstu je najočitije.
Grubi ton ili riječ može pokvariti sretan dan. Bezobziran čin ili neosjetljiva primjedba može prouzročiti pravu emocionalnu štetu. Trenutak sebičnosti ili kiselog raspoloženja može napraviti kaos u vezi.
Brak me je naučio da nisam otok, već duboko povezan s onima oko mene te da moje riječi i djela ozbiljno utječu na svakoga od tih ljudi. I to je dobro, jer vi i ja nismo stvoreni da živimo u izolaciji, već u zajednici - a brak je sukus zajednice.
