Kad je napunio 59 godina, Steve Baker konačno je stekao dovoljno hrabrosti da ode na pregled kod liječnika. Dijagnosticirana mu je hypospadia, urođeni poremećaj razvoja muškog spolno-mokraćnog sustava kod koje se vanjski otvor mokraćne cijevi ne nalazi na vrhu glavića penisa nego, ovisno o težini stupnja, bilo gdje od baze do vrha penisa.
Iako je Steve većinu svog života proveo u uvjerenju da je jedini muškarac na svijetu koji pati od hypospadije, ona je zapravo prilično česta pojava – ima je jedan od 125 muškaraca. Ovaj poremećaj također može uzrokovati 'mikropenis' kao posljedicu nepravilnog rada hormona i kromosomskih nepravilnost kod razvoja fetusa.
Teško djetinjstvo
Steve je uvijek znao da je drugačiji od drugih dječaka, a kao odrastao muškarac priznaje da mu je penis dugačak oko tri centimetra. Odrastajući u malenom mjestu u Essexu, nije se imao kome obratiti za pomoć i savjet.
"Netko mi je trebao reći što se točno događa s mojim penisom. Moj bi život bio vrlo druačiji od ovog kojeg sam proveo u strahu i sramoti. Ako su moji roditelji znali da nešto nije u redu, nisu mi to nikad rekli, kao ni liječnici koji su me pregledali kao bebu. Vjerojatno je svima bilo previše neugodno pričati o tome", rekao je Steve.
Njegov stariji brat Chris i mlađa sestra Joanne nisu ga smjeli zafrkavati ni spominjati njegovu deformaciju.
"Znao sam da je nešto 'pošlo krivo'. Osim veličine mog penisa, rupica iz koje izlazi mokraća se ne nalazi na sredini glavića nego sa strane. Ovo je jako utjecalo na moje samopouzdanje i čitavu osobnost zbog važnosti koje društvo pridaje penisima. Moja majka još živi u uvjerenju da smo jako bliska obitelj, no nikad to nismo bili. Nikad nismo pričali o osjećajima ili neugodnim stvarima i nisam joj mogao reći što mi je. Nikad u životu se nisam skinuo ispred nekoga. Dok sam još bio u školi, sviđalo mi se plivanje, ali Speedo gaćice su za mene bile mučenje", nastavlja Steve.
Novi život, nove nevolje
Steve se školovao za poljoprivrednika i otišao na Novi Zeland kako bi radio na farmama.
U Aucklandu je posjetio urologa kako bi poboljšao svoj seksualni život, jer je njegov penis pri erekciji dugačak oko deset centimetara. Začudo, liječnik mu nije dijagnosticirao hypospadiju nego ga je odlučio obrezati. Pri obrezivanju je slučajno oštetio živčane završetke na vrhu penisa 21-godišnjeg Stevea, što je postizanje orgazma učinilo gotovo nemogućim.
"Potpuno mi je unakazio penis. Nisam imao nikakvog osjeta na vrhu, a ni u ostatku penisa. Da sam znao da imam hypospadiju, ne bih nikad to napravio. Bio sam previše osramoćen da bih se žalio na posljedice obrezivanja, pa sam nastavio voditi veoma povučen život. Zbog veličine i nedostatka osjeta, bilo mi je teško dostići orgazam. Iako imam jednak seksualni nagon i želju za intimnošću kao svi ljudi, bilo mi je teško razmišljati o vezi i zbog činjenice da mi je potrebno oko 45 minuta da svršim", dodaje Steve.
Stvorio obitelj
Nakon Novog Zelanda preselio se u Kanadu i kao 29-godišnjak oženio najbolju prijateljicu svoje sestre koja nije znala ništa o njegovom poremećaju i nije imala seksualnog iskustva.
Usprkos poteškoćama u vođenju ljubavi, njegova je supruga rodila dva sina, koji sada imaju 30 i 28 godina. Par se rastao 2001. godine.
"Bilo nam je teško voditi ljubav pa smo na kraju i odustali. Nakon razvoda bio sam samo s jednom ženom, a nisam spavao ni s kim jako, jako dugo. Sve u svemu, želim biti intiman i imam potrebu za tim, no ne mogu je ispuniti", objašnjava Steve.
Ostao je živjeti u Kanadi gdje uživa u planinarenju, vožnji biciklom i badmintonu. Blizak je s obojicom sinova, a jako se brine zbog činjenice da je hypospadia nasljedna.
"Grupe na internetu pokazale su da je ovaj poremećaj mnogo češći nego što se mislilo. Moj stariji sin ima djevojku, a mlađi je u braku i ima kćer, a supruga bi mu trebala roditi sina u veljači", zaključuje Steve.
Važno je rano postaviti dijagnozu
"Oko 20 posto onih koji pate od hypospadije imaju krvnog srodnika koji pati od istog poremećaja. Liječnici i medicinske sestre nisu dovoljno obrazovani po pitanju hypospadije i zbog toga je ne dijagnosticiraju na vrijeme. Medicinske bi sestre trebale primijetiti deformaciju dok malenim dječacima mijenjaju pelene", kaže medicinska sestra Grace Blodgett, autorica medicinskog priručnika Razumijevanje seksualnih problema kod pacijenata.
Ističe i kako je operativni zahvat najbolje riješenje za hypospadiju, pogotovo ako se napravi kod djece.
"Bez obzira na globalizaciju i modernizaciju svijeta u kojem živimo, ljudi su još uvijek vrlo zadrti. Roditelji su velik čimbenik u dijagnosticiranju ovog poremećaja, a ponekad im je previše neugodno uopće pričati o deformitetima, pogotovo onim na penisu", ističe Simon Kenny, pedijatar i urolog.
Steve bi volio vratiti vrijeme i preskočiti posjet novozelandskom liječniku koji ga je obrezao, no zbog svog je neugodnog iskustva spreman pričati sa svojim sinovima o ovom problemu i biti uz njih ukoliko ga imaju.
DailyMail/Magazin.hr
