Jedan mladi par, Šime Šimičević i Yvette Kalaba, ostvarili su svoj san i proputovali 11 dalekih zemalja svijeta, Novi Zeland, Indoneziju (Bali), Singapur, Maleziju, Tajland, Laos, Vijetnam, Kambodžu, Indiju, Šri Lanku i Tursku (Istanbul). Svoju više nego interesantnu priču ispričali su za Slobodnu Dalmaciju. Sve je zapravo počelo nekoliko mjeseci nakon povratka s putovanja iz Amerike, kada su se prijavili na Work & Holiday vizu za Novi Zeland gdje su četiri mjeseca radili u glavnom gradu Wellingtona.
"Na svu sreću oboje smo dobili vizu i naš san se polako počeo pretvarati u stvarnost. Iako u tom trenu nismo bili ni svjesni u što se upuštamo, znali smo da će nam to na jedan način obilježiti život. Ta vrsta vize traje godinu dana, stoga je naš plan bio da cijelu tu godinu provedemo na Novom Zelandu te se nakon toga vratimo kući, u Hrvatsku. Planirali smo, ako pri povratku budemo imali dovoljno novca, stati u jednu od azijskih zemalja. Taj se plan totalno izjalovio, na našu sreću", započeo je svoju priču Šime.
Radili su puno kako bi uštedjeli
Kako bi uštedjeli što više novca i nakon toga uživali, nisu izlazili niti trošili na nepotrebne stvari. Šime je objasnio da su do posla jako lagano došli te su već nakon dva ili tri tjedna nakon dolaska počeli raditi. U početku su radili za minimalac od 16 i pol dolara po satu.
"Već tada nam se u glavi motala ideja da što više zaradimo, više ćemo putovati. Tako je Yvette radila dva posla, a ja sam radio prekovremeno kad god sam mogao. Isto tako moram spomenuti da smo živjeli poprilično minimalistički, hranili se najjeftinije moguće, nismo izlazili vani i cjenkali smo se gdje smo stigli, nekad i po pola sata samo da prođemo što jeftinije. Nakon nekog vremena ja sam dobio povišicu na 19 dolara po satu, a prava sreća je nastupila kada sam potpisao ugovor s firmom po kojem su me plaćali po posađenom stablu.
Da, sadio sam stabla, brinuo se o prirodi i zarađivao! Taj moj ugovor donio nam je hrpu dolara, no naravno, trebalo je zapeti i raditi po 10, 12 sati na dan, ali ništa nije teško kad imaš cilj! Nakon četiri mjeseca rada imali smo dovoljno da proputujemo sve što smo htjeli! Suma summarum, nakon 15 mjeseci putovanja, vratili smo se kući s cca 40 tisuća kuna. Naš put nas je zapravo koštao 0 kuna", rekao je Šime za Slobodnu Dalmaciju, dodavši kako su pojedinačno uložili oko 20 tisuća kuna kako bi uopće došli na Novi Zeland.
U startu im je trebalo dosta novca
"Trebalo nam je u startu dosta novca jer uz to morali smo kupiti i aviokartu te putno osiguranje. Štedjeli smo prije puta i skupili pola potrebnog novca, a pola su nam dali naši dragi roditelji koji su u potpunosti podržavali naš odlazak na ovu veliku avanturu, i zato im puno hvala na tome. Mi smo trošili oko 35 eura dnevno za nas dvoje, u to je uključeno apsolutno sve. Nama je to bio gušt i u svakom trenutku smo uživali. A k tome smo naučili jako puno o raznim zemljama, lokalnom stanovništvu, ali naravno i o sebi ", rekla je Yvette.
Kupili su si mali autokamper
Za razliku od jeftine Azije, život na Novom Zelandu bio im je jako skup, tako da su tijekom rada u glavnom gradu dijelili kuću s deset cimera i za nju su morali izdvajati 1200 kuna tjedno. No, uštedjeti dovoljno da si kupe auto preuređen u mali kamper. S njim su kasnije putovali po sjevernom i južnom dijelu Novog Zelanda. Yvette je bila posebno oduševljena koliko je tamo procedura kupovine automobila jednostavna. Sve što treba nakon što date prodavatelju novce je u pošti popuniti kratki obrazac s podacima i uplatiti 100 kuna, budući da tamo ljudi imaju puno povjerenja jedni u druge.
Jako im se dopalo putovati autokamperom jer su imali potpunu slobodu. "Možeš skrenuti s puta kad god i gdje god ti srce želi! Imali smo i mogućnost kuhanja u našem kamperiću, pa nismo jeli po restoranima, već smo kupovali hranu u dućanima i tako puno štedjeli. Dok smo putovali po Novom Zelandu, trošili smo najvećim dijelom na benzin koji je cijenom skoro isti kao u Hrvatskoj. Atrakcije su besplatne jer je ustvari priroda glavna atrakcija tamo i najviše se planinari i uživa u prirodi koja oduzima dah", kaže Yvette.
Osim u slučaju Novog Zelanda, u svakoj su se zemlji zadržavali dva tjedna do mjesec dana. "Na Tajlandu smo bili mjesec dana i to je sasvim dovoljno vremena za sve vidjeti, dok smo u Indiji proveli mjesec dana te čak ni to nije bilo dovoljno jer je zemlja ogromna, a uvjeti su zaista loši."
Novi Zeland im se najviše svidio
Kažu da im je svaka zemlja bila lijepa za sebe, ali da im je na prvom mjestu ipak Novi Zeland. "Osim što je to zemlja nadrealno lijepe prirode, koja ostavlja doslovno bez daha, ljudi su divni, prijateljski raspoloženi i uvijek spremni pomoći, a s obzirom na to da smo tamo živjeli, stekli smo i puno prijatelja! Tamo smo isprobali stvari koje nismo nikada ranije u životu: volontirali smo na organskim farmama, čuvali i hranili stoku, kopali, sadili, muzli krave, radili sir, domaći džem… svakakve fizičke poslove što prije nismo ni znali da možemo!
Uz to smo prvi put putovali malim autokamperom što nam se izuzetno svidjelo, zaljubili se još više u prirodu, planinarenje i kajakarenje, tj. otkrili smo ono što želimo u životu, našli puno hobija i izrazili svoje potencijale koji su, rekla bih, bili zarobljeni u okvirima naših starih obrazaca i okvirima života gdje se nismo toliko opuštali u nove stvari", složili su se oboje.
Vožnja motorom u Vijetnamu
Nakon Novog Zelanda, na drugom je mjestu Vijetnam zbog svojih različitosti, prirodnih ljepota i ratne povijesti. "Ne biste vjerovali u kakvoj neimaštini žive tamošnji stanovnici! A s druge strane, toliko su sretni da smo se nekad i sami posramili. Zaista su nas naučili kako nije potrebno posjedovati puno da bi čovjek bio sretan", kaže Yvette, a Šime je dodao kako je jedna od najboljih stvari koje su napravili u Vijetnamu bila trodnevna vožnja motorom na samom sjeveru države.
"Ta je vožnja bila savršena! Oko tebe sve je prepuno rižinih polja, visokih planina, prirode koju bi najradije slikali svakih deset metara koliko je lijepa. Stvarno je teško opisivati ljepote država, to se jednostavno treba vidjeti i doživjeti", zaključio je.
Raj na zemlji - Šri Lanka
Šri Lanka im je treća najdraža zemlja koju su posjetili za koju Yvette tvrdi da je "raj na zemlji". Kaže da su ljudi na Šri Lanki bili možda i najtopliji koje su susreli na cijelom putovanju. "Jedino što mi se nije svidjelo jest hrana koja je apsolutno nešto najljuće što sam ikada probala, doslovno nejestivo za nas koji nismo baš navikli na čili", priznaje Yvette, a Šime dodaje da su se osjećali sigurno iako su bili tamo u vrijeme terorističkog napada na hotele i crkve.
Prema njemu Indija je definitivno najzanimljivija zemlja, prema kojoj je nemoguće ostati ravnodušan. "Ili je voliš ili mrziš, na svu sreću mi smo je uspjeli zavoljeti, iako je na trenutke bilo izrazito naporno. Jako mi je teško to opisati riječima, ali doslovno dijelite ulicu s hrpom smeća, nesnosnim smradom, raznim fekalijama, kravama, kozama, prometom koji je vjerojatno najkaotičniji na svijetu... Znam da zvuči jako odbojno, ali u drugu ruku to je nešto što se jedostavno mora doživjeti! Indija je zemlja u koju se ne ide na odmor, tamo se ide testirati svoje granice i vidjeti nešto što do sada niste nikad", tvrdi Šime.
Razočaranje Balijem i Tajlandom
Yvette se pomalo razočarala u Bali i Tajland jer nije bila tako impresionirana kako je mislila da će biti. Vjeruje da je to zbog "napuhanosti i komercijalizacije". "Kada smo stigli na Bali, očekivali smo da će nas dočekati palmice, plaže i rajski doživljaj, ali prvo nas je dočekao teški kaos. Ulice su toliko glasne, a promet grozan, svi voze svugdje, pravila ne postoje. Smeće i napušteni psi posvuda. Bili smo malo u šoku jer nam je to prva azijska zemlja koju smo posjetili, a kasnije smo se na takvo nešto već i navikli", te dodaje da ju je u slučaju Tajlanda razočaralo neljubazno stanovništvo za koje je čula da je sretno i nasmijano. "Ali tek kad sam tamo došla sam shvatila da je taj osmijeh uglavnom lažan te da se njime žele izvući novci od stranaca." Osim toga na Tajlandu je sve podređeno turizmu i novcu.
Trenuci za pamćenje
Na kraju Yvette tvrdi kako je to cijelo putovanje jedan poseban dio života koji će zauvijek pamtiti: "Nikad se nisam osjećala više živom". Šime je rekao da je gotovo svaki dan bio poseban i nosio nešto novo sa sobom. "Čudesa modernog svijeta u Singapuru, Angkor Wat u Kambodži, vožnja motorom po sjevernom dijelu Vjetnama, lutanje po ulicima Indije. Uživanje na plažama Šri Lanke. Safari na Šri Lanci gdje smo bili okruženi sa slonovima. Cjenjakanje za apsolutno sve što se prodaje. Osmjehe i toplinu ljudi", rekao je Šime.
Topliji ljudi od Hrvata
Za razliku od Hrvata, lokalno stanovništvo u Aziji je uglavnom toplije, tvrde Šime i Yvette. "Tamo su svi nasmiješeni, sretni, veseli, spremni pomoći. Teško je vidjeti nekoga namrgođenog i nezadovoljnog. Čak i ako su nezadovoljni neće to javno pokazivati, svima to pričati i 'zagađivati' druge svojim negativnim razmišljanjima. Oni su pravi primjer da za sreću ne treba puno! Naravno, ima i onih koji te žele prevariti jer bijelce gledaju kao vreću novca, tako da se mora biti oprezan", zaključuje svoju priču ovaj par uz savjet svim da skupe hrabrosti i jednostavno se upuste u avanturu, piše Slobodna Dalmacija.
