ISKRENA ISPOVIJEST BIVŠE NARKOMANKE: / 'Trebao mi je netko s kim ću razgovarati'

Image
Foto: Thinkstock

Danas se obilježava Svjetski dan borbe protiv zlouporabe droga.

26.6.2015.
13:57
Thinkstock
VOYO logo

Svoj pri kontakt s drogama, 35-godišnja Ivana imala je s 13 godina, a pomoć je zatražila četiri godine kasnije. Od tada je prošla apaurine, ekstazi, heroin, dilanje...

'Sve je počelo s problemima u obitelji, otac alkoholičar, majka zlostavljana, brat i ja smo sve to gledali. On je ostao normalan, a ja sam se drogirala. Povučena, nitko nije mogao doprijeti do mene, društvo na ulici mi je odgovaralo, ta zezancija… Okidač je bila očeva smrt i smrt frenda', ispričala je Ivana za Dnevnik.hr, nekoliko godina nakon izlaska iz komune 'Zajednice Susret' na Čiovu, u kojoj je završila dvogodišnji program i za koju danas radi i uspješno pomaže drugima koji se žele izliječiti.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

'Nisam dolazila doma, nisam išla u školu. Tek u 19. sam priznala da imam problem i išla sam u Vinogradsku s mamom, bila na terapiji. Uvijek sam od majke, što ona zna reći, kvalitetno skrivala svoje probleme i nije primjećivala da se nešto događa sve dok joj jedan dan nisam došla pred vrata 'nakljukana' i zavapila: 'Mama, pomozi mi, vodi me negdje'. Pustila me taj dan da odspavam i dođem k sebi, a onda me odvela u Vinogradsku dr. Sakomanu. Moj se život sveo na odlaske psihijatrima, psiholozima, socijalnim radnicima. Dr. Sakoman je moju majku odmah ubio u pojam kad joj je rekao 'viđat ćemo se mi još godinama'. Na žalost, tako je i bilo', priča Ivana.

'Trebao mi je netko s kim ću razgovarati'

Iako je roditeljima možda najlakše zažmiriti na okolnosti, ipak postoji 'okidač' za posezanjem za narkoticima. Imala ga je i Ivana. 'Nisam imala s kim podijeliti probleme u obitelji, mama je puno radila, nije imala vremena za nas. Ja sam našla ekipu koja me razumjela. Meni je trebao netko s kim ću razgovarati o situaciji doma - roditelji su se tukli a meni je to bilo neizdrživo. U društvu nas je bilo nekoliko koji su doma imali sličnu situaciju', kazala je Ivana.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Jedanaest se mjeseci liječila u komuni u Remaru, ali shvatila je da joj tamošnji režim neće pomoći u odvikavanju. 'Vjerujem u Boga, ali ne mogu se cijeli dan samo moliti i vjerovati da će mi to pomoći. Sam si moraš pomoći, tek kad to shvatiš možeš dalje. Iz Remara sam izašla kao propovjednik, ali droge se nisam riješila na taj način. Nisam tada bila spremna, više mi je pasao tretman u Susretu, tu sam shvatila da imam problem i da ga mogu riješiti. U Susretu sam se osjećala dobro s ljudima koji su prošli sličan put, bili su mi kao druga obitelj', rekla je.

'U komuni je život sličan životu u sređenoj obitelji'

Kada se liječite od ovisnosti važna je disciplina, kako je provode u komuni. 'U početku mi je bilo jako teško prilagoditi se svemu, ustajanju, spremanju, grupama, razgovorima, obavezama. Svaka od nas ima svoje obaveze, nakon buđenja i jutarnje higijene imamo doručak, pa jutarnji sastanak, podjelu poslova, ručak, popodnevni odmor popodnevni. Terapeutkinje su nas učile kukičanju i izradi vrša, šivanju. Izrađivale smo torbe na NP Krka, vrše preko zime, ljeti smo dva puta tjedno išle na plažu, tamo bi nekad i večerale na otvorenom. Baš nam je bilo lijepo i svakome bih preporučila takav program odvikavanja od ovisnosti. Tamo je naprosto bolje nego doma, bolje nego na ulici, imaš sve, skuhano, ispeglano, ne moraš plaćati režije, kao da si na nekom koledžu u Americi', objašnjava je Ivana.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

'Dijete je bilo pokretač svega'

U 20-ima je rodila sina. 'Rodio se Liam, bio je zdrava i normalna beba. Brinula sam se o njemu, ali s drogom nisam prestajala. Stalno sam mamu tražila tablete, jednostavno sam morala uzeti 'nešto za nešto' i jedanput mi je dala neke jake tablete koje je njoj doktorica prepisala za kičmu. Tada joj je 'pukao film' i odlučila je da moram u komunu. I tako sam došla do Terapijskog centra Zajednica Susret na Čiovu, a Liam je ostao s mojom majkom. Sad znam da je dijete bilo pokretač svega, on mi je davao snagu da izdržim iako je bilo kriza i najava da ću izaći. Kad sam prvi put došla na vikend shvatila sam da to nije okruženje koje će mi pomoći i da se moram vratiti po pomoć', rekla je ova 35-godišnjakinja.

Danas je Ivana zaposlena preko mjere javnih radova Hrvatskog zavoda za zapošljavanje, u savjetovalištu Zajednice Susret u Zagrebu na radnom mjestu pratitelja.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Cijeli članak možete pročitati ovdje.

Dnevnik.hr/Danas.hr

Tekst se nastavlja ispod oglasa
FON
Gledaj od 27.srpnja
VOYO logo