Punih 12 dana Lyndee je bila negdje između stvarnosti i snova. Članovi njezine obitelji i lječnici činili su sve kako bi doprjeli do nje, ali ništa nije pomagalo.
Liječnici su im rekli kako ne mogu više ništa učiniti za nju. Jedan po jedan, svi članovi njezine obitelji razgovarali su s Lyndee, polako se opraštajući od nje. Lyndee je donor organa i njezin je stav, prije no što joj se sve ovo dogodilo, da ukoliko padne u komu, njezina obitelj "isključi aparate".
"Sve sam čula što su govorili. Znam tko me je posjetio. Sjećam se kada mi je kćer čitala knjigu. Bilo mi je jako teško jer nisam mogla govoriti, micati se, komunicirati", rekla je Lyndee.
Tek kada je čula razgovor između supruga, djece i liječnika koji su im priopćili da Lyndee umire, očajnički je nastojala uspostaviti kontakt. Ono što je bilo presudno, riječi su njezinog supruga, koje joj je šapnuo u uho, kada su isključili svu medicinsku opremu koja ju je održavala na životu.
"Bori se, ti si borac. Trebam te", šapnuo joj je suprug u uho. Upravo te riječi bile su snaga koju je trebala da se probudi iz kome. Dogodilo se to u trenutku kada joj je u posjetu došla kćer. Lyndee se probudila i pitala svoju kćer: "Zašto plačeš?"
Nakon ovog iskustva Lyndee želi poručiti svima čiju su se bližnji našli u ovakvoj situaciji da nikada ne odustaju. Naglašava kako je sve čula, bila je, ipak svjesna svega što se oko nje događalo. Međutim, valja napomenuti kako su, u trenutku skidanja s aparata, liječnici bilježili moždanu aktivnost.
Iz svega što su prošli Swappovi su izvukli životne pouke koje sada žele proslijediti drugima. Poruke su to ljubavi i podrške upućene onima kojima je, baš kao i njima tada, najteže:
"Probudiš se jedno jutro i više ništa nije isto. Zato čuvajte svoju obitelj i nikada ih nemojte napustiti", rekao je Steven.
"Samo zato što niste pri svijesti to ne znači da ne čujete. Trebate razgovarati s osobom u komi", rekla je Lyndee.