Studija objavljena u Preventative Journal of American Medicine ukazuje da naša kultura pati od poremećaja koji bi se mogao nazvati deficit prirodnog okruženja - životinja, biljaka i divljine. A upravo je dodir s prirodnom važan za održavanje zdravlja.
'Priroda ima ljekovita svojstva koje u svom ubrzanom modernom životnom stilu obično ignoriramo i zaboravljamo', rekao je Kirkland Shave, direktor američkog Mountain Trek Health Spa and Wellness Retreat.
Termin, Nature Deficit Disorder, prvi je osmislio Richard Louv u knjizi Last Child in the Woods: Saving our Children from Nature Deficit Disorder. Ovo je prva knjiga koja analizira istraživanja koja ukazuju da je direktno izlaganje prirodi bitno za zdrav razvoj u djetinjstvu te za fizičko i emocionalno zdravlje djece i odraslih.
Pretilost, poremećaj pažnje i depresija dovode se u direktnu vezu s nedostatkom prirode.
U SAD-u je nastao i novi pokret 'Ne ostavljajmo ni jedno dijete u zatvorenom' (Leave No Child Inside) kojem je cilj razviti ljubav prema prirodi među djecom od osam do 12 godina. Osim što će vrijeme provedeno u prirodi poboljšati njihovo fizičko i psihološko zdravlje, smatra se da će tako postati i svjesniji o potrebi zaštite prirode.
Veliki problem - jednostavno rješenje
Dr.Charles Swencionis s Ferkauf Graduate School of Psychology na Sveučilištu Yeshiva u New Yorku istraživao je kako bi gubitak od samo 2,5 kilograma utjecao na psihičko i fizičko zdravlje. Sudionici istraživanja su i nakon tako skromnog gubitka kilaže imali manje depresivnih i tjeskobnih misli i veći osjećaj vitalnosti. Ove rezultate većina bi stanovništva mogla postići da je češće u prirodnom okruženju.
Da bi se opustili te počeli zapažati i uživati u detaljima prirode kao što je pjev ptica ili vjetar u krošnjama, stanovnicima velikih gradova treba oko tri dana s najmanje četiri sata koje će provesti u prirodi. Newsweek je objavio mišljenje dr. Andrewa Weila, koji kaže: 'Naše tijelo nije dizajnirano za moderno postindustrijsko okruženje. Sjedalački način života u zatvorenom, industrijski prerađena hrana i nikad veća zatrpanost informacijama i stimulansima utječu negativno na tijelo. Javlja se depresija, smanjena fizička aktivnost i pretjerano konzumiranje nezdrave hrane, a to je tek početak priče.'
Osim toga, tjelesna aktivnost koja se obavlja u prirodi ne utječe samo na mišiće. Prizori kojima smo okruženi u prirodi, primjerice dok se penjemo na planinu, toliko nas očaraju da ignoriramo umor mišića. A to se nikad ne dogodi u teretani.
