Ljudi su jedini sisavci koji ne mogu gutati i disati istovremeno
Svaki drugi sisavac, kao i mnoge druge životinje, može gutati i disati istovremeno, piše Mercola. Nažalost, kod ljudi to nije slučaj. Mi tu sposobnost imamo u najranijim danima života. Upravo to i je razlog zbog kojeg se bebe ne uguše dok sisaju.
Životinje tu sposobnost imaju doživotno, no čovjek je izgubi kad navrši deset mjeseci. Jedan od glavnih razloga zašto nemamo ovu sposobnost doživotno jest taj što se za razliku od životinja, grkljan kod ljudi nalazi neuobičajeno nisko u grlu. Takav položaj grkljana nam omogućava da proizvodimo široki spektar zvukova koji čine naš govor.
Usamljenost može uzrokovati fizičku bol
Usamljenost je jedna od stvari koju su gotovo svi iskusili makar jednom u životu. No, jeste li znali da je usamljenost i fizički bolna?
Istraživači sa Sveučilišta u Kaliforniji zamolili su volontere da igraju kompjuterske igrice koje simuliraju jednostavne zadatke. U igri sudjeluju dva igrača, od kojih je jedan volonter, a drugi igrač dio je kompjuterskog programa.
Volonteri nisu znali da je 'kompjuterski' igrač dizajniran tako da napusti igru nakon nekoliko minuta. Rezultati su pokazali da su se u trenutku kad je drugi igrač napustio igru, volonteri osjećali usamljeno i odbačeno.
Proučavajući "usamljene" volontere, istraživači su otkrili da se osjećaj usamljenosti zapravo obrađuje u istom dijelu mozga koji obrađuje i fizičku bol. To objašnjava ljudsku želju da se uklopimo u društvo i tražimo prijatelje. Znanstvenici se nadaju da će ove informacije moći iskoristiti za liječenje nekih oblika depresije.
Postoji razlog zašto zaboravljamo što smo upravo krenuli napraviti
Jeste li ikada ušli u sobu i potpuno zaboravili zašto ste uopće tu došli? A nakon toga, jeste li ikada primijetili da se ponekad ipak možete sjetiti što ste htjeli napraviti– ako se vratite na prvobitnu lokaciju, pa opet krenete proces ispočetka?
Postoji dobar razlog zašto vam se ovo događa. Istraživači u Švicarskoj su proveli nekoliko eksperimenata vezanih za ljudsko pamćenje. Ispitanici koji su sudjelovali u istraživanju bili su podijeljeni u dvije skupine, te dobili jednostavan zadatak – da prijeđu određenu (istu) udaljenost. Jedina razlika bila je u tome da je jedna grupa morala proći kroz vrata, dok druga nije. Otkriveno je da su tri puta veću vjerojatnost da zaborave svoj zadatak imali ljudi koji su prolazili kroz vrata.
Zaključak na kraju studije bio je da naš um percipira vrata kao 'granicu događanja' i da su odluke koje ste donijeli u jednoj prostoriji 'ostale pohranjene' u toj prostoriji. Upravo zato se i možete sjetiti zadatka kada se vratite natrag, jer se u mozgu aktiviraju sjećanja iz te prostorije.
Imamo puno više od pet osjetila
Još od kako je grčki filozof Aristotel pretpostavio da imamo pet osjeta- vid, sluh, dodir, miris i okus, prihvatili smo to kao činjenicu. No, istina je da ih imamo puno više, odnosno devet, ili čak više od dvadeset (općenito prihvaćen broj u znanstvenim krugovima).
Osim gore navedenih standardnih pet osjetila, najpoznatija su: pritisak, svrbež, termocepcija – mogućnost da osjetimo razlike u temperaturi, propriocepcija – mogućnost da znamo koji je koji dio našeg tijela, senzori napetosti – mogućnost da osjetimo napetost mišića, osjećaj za bol, osjećaj za ravnotežu, kemoreceptori – osjećaj za promjenu u hormonima, žeđ – omogućava našem tijelu da prati razinu hidratacije, glad – upozorava tijelo kada mora nešto pojesti.
Tu je i vrijeme – čulo koje je predmet rasprave, budući da još niti jedna studija nije službeno dokazala da ga možemo percipirati. Ipak, rezultati nekih eksperimenata pokazuju da ljudi imaju zapanjujuće precizan osjećaj za vrijeme.
Osim pravih, u našem mozgu se nalaze i lažna sjećanja
Je li vam se ikada dogodilo da se jasno sjećate stvari za koje znate da se nisu dogodile? Ako nije, onda je velika šansa da jednostavno niste ni svjesni da su neka od sjećanja koje imate potpuno lažna. Naravno, niste jedini koje vlastiti mozak ponekad laže i stvara lažna sjećanja, jer prema brojnim studijama, ovo se događa svim ljudima.
Poznati eksperiment koji je provela Elizabeth Loftus 1994. godine je pokazao koliko je lako prevariti ljudski mozak i u njemu stvoriti lažno sjećanje. Ona je uspjela uvjeriti čak četvrtinu sudionika da su se kao mali izgubili u trgovačkom centru. Iako im se to nikada nije dogodilo, oni su postali 100 posto uvjereni da je to istina.
Naše zjenice mogu otkriti sviđa li nam se netko ili ne
Ako su nam zjenice proširene dok nekoga gledamo, znači da nam je prizor vizualno privlačan i ugodan za gledati. Ovo se ne događa samo kada nam je osoba privlačna, već i kada gledamo neki predmet koji nam se sviđa ili neki lijep prizor kao što je zalazak sunca.
Zijevanjem hladimo mozak
Za većinu je zijevanje znak pospanosti. No, nova studija provedena na Sveučilištu u Arizoni pokazuje da bi zijevanje moglo biti način na koji tijelo hladi mozak, odnosno da je zijevanje termo-regulatorna radnja.
Istraživači su otkrili da zijevamo više tijekom zime, jer je temperatura vanjskog zraka hladnija nego unutarnja tjelesna temperatura. Kada zijevamo unosimo veću količinu vanjskog hladnijeg zraka u tijelo, što dovodi do hlađenja mozga. Istraživači su također otkrili da ljudi manje zijevaju kada je vanjska temperatura ili jednaka ili viša od unutarnje tjelesne temperature.
Mozak stvara dovoljno struje kao jedna žarulja od 10 W
Naš mozak sadrži oko 100 milijardi mikroskopskih ćelija koji se zovu neuroni. Za 100 milijardi neurona bi nam bilo potrebno više od 3.000 godina da ih sve izbrojimo jedan po jedan! Kada sanjamo, smijemo se, mislimo, krećemo se, što god da radimo, kroz neurone se kreće milijarde kemijskih i električnih signala. Aktivnost u mozgu nikada ne prestaje.Naši neuroni kreiraju i pošalju više poruka nego svi telefoni na svijetu.
I dok jedan neuron stvara samo malu količinu električne energije, svi zajedno mogu generirati dovoljno električne energije da uključi i napaja jednu sijalicu od 10 W.
Mi smo devet posto virus
Tijekom Human Genome projekta znanstvenici su bili iznenađeni podatkom da su virusi dosta zapravo pridonijeli našem DNK. Virusi se ne mogu reproducirati sami od sebe – i zbog toga neki virusi moraju ubaciti svoj DNK u stanice domaćina kako bi se razmnožavali. Ako se virus infiltrira u spermu ili jajčane stanice, potomci mogu nositi DNK tog virusa u sve i jednoj stanici.
To se dogodilo toliko često tijekom ljudske evolucije da je najmanje devet posto našeg gena ustvari jedan običan virus.
