Za potrebe ovog priloga zvat ćemo ga Igor. Ovaj hrabar 29-godišnji mladić 11 se godina borio s bulimijom.
"Krenulo je tako da sam doživio obiteljsku tragediju, odmah nakon toga sam došao u Zagreb, sam, nisam znao nikoga, krenuo sam na faks, a usporedno sam se bavio sportom. I jednostavno umjesto da se suočiš s osjećajima, s tom nekom tugom, odnosno da trebaš odbolovati to što trebaš, kreneš u tom nekom drugom smjeru", kaže Igor.
Njegov unutarnji nemir bio je toliko snažan da čak nije trebao prstima izazivati povraćanje.
"Onoliko puta koliko jedeš i koliko popiješ tekućine, toliko puta i povraćaš", otkriva.
Oko 6 do 8 puta na dan. I najjednostavnije stvari u životu, poput izlaska s društvom, postale su problem.
"Malo se strpiš pa odeš u wc, kao što svi idemo u toalet više puta kada smo vani. To obaviš i vratiš se natrag", objašnjava ovaj 29-godišnjak.
I nitko ništa ne kuži jer se kod bulimije težina ne mijenja. Sve se zapravo gomila u glavi gdje se odvija glavna bitka. Igorova obitelj, prijatelji i tada djevojka, a danas zaručnica, znali su sve. Upravo mu je iskrena komunikacija sa zaručnicom bila najvažnija.
U Hrvatskoj se između 35 i 45 tisuća ljudi bori s poremećajima prehrane. Oko 10 posto njih su muškarci. Često se događa da ni vlastita obitelj ne zna ništa.
Psihološka pomoć postoji i za roditelje. Igor je u javnost odlučio izići kako bi pomogao drugima koji prolaze isto.
"Ja nemam što kriti, ja nikoga nisam ubio. Nikome ništa nisam skrivio. To je moje tijelo, moja bolest, moja borba. Tako da ne vidim niti jedan razlog zašto bi ja to krio ili bih se toga sramio. Na početku, prije nego što su kamere bile upaljene sam rekao da me stid jer moram govoriti ovako gotovo pa anonimno, jer to je tragedija našeg društva", žali se Igor.
Ovaj hrabar, komunikativan i simpatičan mladić predsjednik je uprave jedne tvrtke. Uspjeh u karijeri zapravo je obećao ocu.
"Svom pokojnom ocu sam na samrti obećao, odnosno, on me zamolio da završim faks, ja sam mu rekao da hoću i apsolutno nije postojao nikakav, niti jedan razlog na ovom svijetu koji bi me u tome omeo", kaže Igor.
Čak ni bulimija. A i nje se riješio. Ne povraća već tri mjeseca. Svakog utorka s mora putuje u Zagreb na terapiju kod doktora Handla. Igor poručuje svima koji u tišini od kuće sve ovo gledaju, neka budu hrabri. Ako je mogao on potražiti pomoć i pobijediti horor, mogu svi.
