Genetski modificirani organizmi promijenjeni su na način posve nepoznat životu koji je postojao milijardama godina. Industrija koja iza ovog stoji već duže koristi propagandu uvjeravajući nas da je riječ o bezopasnom postupku koji je nužan za poboljšanje usjeva. Međutim, sve više znanstvenih radova upozorava na rizik koji donosi GMO.
Najveći uzgajivač GM usjeva na svijetu je SAD (tamo čak ni na proizvodima nije potrebno navesti da je riječ o GM proizvodu), dok EU gotovo da ne dopušta uzgoj ovih kultura. Pa ipak, i Europska komisija je odobrila GM kukuruz MON810 (poznat i kao Bt kukuruz) još 1998. godine, a od 2010. i drugu GM kulturu, krumpir Amflora. Krumpir se može uzgajati i koristiti u industrijske svrhe, što se i čini u Njemačkoj, Švedskoj i Češkoj. Koliko je opasna ova koegzistencija GM i konvencionalnih usjeva? 'Koegzistencija je podvala ili oksimoron. Miroljubiv suživot GMO i ekološke poljoprivrede ne postoji. Jedni su negacija drugih. Geni lete u radijusu i do 50 kilometra, vjetar, kukci i vode ne poznaju granice, Hrvatski prostor, njegova morfologija i mikrolokacije ne trpe uljeze. S toga je besmisleno, kao što to radi Vijeće za GMO, baviti se zakon o uvjetima koegzistencije. Taj projekt i ta besmislena ideja ne smije se prodati Hrvatskoj,' komentirao je dr. sc. Valerije Vrček s farmaceutsko-biokemijskog fakulteta. I zaista, što je s Hrvatskom?
Mr. sc. Marijan Katalenić, voditelj Odjela za zdravstvenu ispravnost namirnica, ističe da GMO kod nas nije neki problem (trenutno ga više brine kvaliteta klasične hrane koja može biti upitna). Naime, tvrdi da, na našu sreću, u Hrvatskoj još uvijek ne postoje nasadi GMO-a, a analize uzoraka granične, veterinarske i inspekcije Ministarstva zdravlja, koje ovim zajedničkim radom - raspodijeljenim u pet ministarstava - godišnje prikupe oko 800 uzoraka raznih proizvoda, u 99 posto slučajeva pokazuju da ne sadrže GMO. Zbog nedostatka GM nasada, GM pelud se ne širi, pa primjerice i med koji kupujemo od domaćih pčelara ne sadrži GMO, kao što bi to možda bio slučaj u Njemačkoj ili nekim drugim zemljama.
'U Hrvatskoj nema zasijanih GM usjeva, poljoprivrednici ne mogu uvoziti GM sjeme, a naši znanstvenici ne provode nikakva agroistraživanja s GM kukuruzom ili GM sojom. To će biti tako sve dok peta kolona ili uvoznički lobi ne prisili Vladu na promjenu politike', objasnio je kratko dr. sc. Valerije Vrček s Farmaceutsko-biokemijskog fakulteta.Dr. Katalenić je, dakle, 99 posto siguran da smo 'GM čisti', ali kako kaže, ipak ne bi stavio ruku u vatru da GMO uopće nije prisutan. Curenja ipak ima. Sjetimo se samo da su prije par godina hrvatski seljaci nesvjesno posadili GM kukuruz jedne američke tvrtke, došlo je do manjeg skandala i uništavanja usjeva. Povremeno su se čuli i glasovi da inspekcije prikrivaju uzorke proizvoda koji sadrže GMO.
Za neke su problematične i sirovine koje potječu od GMO-a i dio su prehrambenih proizvoda. No, ako ih je manje od zakonom dopuštene granice, to nije nužno navesti.
Zakonska regulativa u Hrvatskoj
Od 1998. u Hrvatskoj su počela zakonska ograničenja i uvođenje povjerenstva za nadzor, provedbu, a kasnije i zabranu pokusa s GM biljkama.
GMO se na području Hrvatske ipak smije registrirati, ali još nije došao nijedan zahtjev za registraciju usjeva. Što se tiče proizvoda kod kojih se slučajni ili tehnološki neizbježni tragovi dopuštenih GMO-a ne mogu isključiti, uredbom je utvrđena razina od 0,9 posto, ispod koje ti proizvodi ne moraju biti označeni. Sadrže li više od toga moraju imati oznaku GMO.
Zakon o genetski modificiranim organizmima dobili smo 2005., a dopune ovog zakona četiri godine kasnije. Tamo, između ostalog, stoji i da je na proizvodu koji sadrži više od 0,9 posto GM sastojaka nužna vidljiva oznaka na ambalaži i na popratnoj dokumentaciji da je taj proizvod GMO ili da sadrži i/ili se sastoji ili potječe od GMO-a. Oznaka mora jasno navoditi 'genetski modificiran organizam' ili sadržavati rečenicu 'ovaj proizvod sadrži genetski modificirane organizme', odnosno 'ovaj proizvod potječe od genetski modificiranih organizama'.
Ali kad smo već kod postotka 0,9 posto, kako je znanost došla do njega? 'To je izmišljena brojka, magična brojka, da ne kažem pseudoznanstvena. Ne temelji se ni na kakvim medicinskim ili toksikološkim istraživanjima, nego na neosjetljivosti analitičkih instrumenata koji imaju tehnički problem određivanja nižih granica... Taj dopušteni prag kontaminacije nije nikakva garancija za zdravlje ljudi ili okoliša. To je običan kompromis industrije, politike i znanosti. Ili, kako ga službeno nazivaju: slučajno ili tehnološki neizbježan genetski otpad', pojasnio je dr. Vrček.
Mogu li građani deklaraciju s više od 0,9 posto GM sastojaka odmah uočiti? 'Mogu, ako su naoružani optikom, povećalom, mikroskopom, jer deklaracije na proizvodima, kao što znate, redovito su sitne ili nevidljive, vjerojatno kako bi zaštitile potrošače od suvišnih informacija. Drugi je problem što mjerodavne institucije, Uprava za sanitarnu inspekciju Ministarstva zdravlja, provode minimalni, monitoring genetskog zagađenja proizvoda. Konkretno, provjerava se tek desetak vrsta proizvoda u samo pet gradova, ukupno dvjestotinjak uzoraka tijekom cijele godine. Doduše, situacija u Hrvatskoj nije porazna, prema rezultatima analiza u 5 posto ispitanih uzoraka otkrivena je prisutnost GMO-a, i mora se reći da su svi ti prehrambeni proizvodi bili uvezeni. Dakle, uvozna roba s defektnim izumima. Stoga treba ohrabriti domaće proizvođače da ponosno obilježe svoj proizvod oznakom GMO free, što je inače u Americi zabranjeno, kao znak kulture preventivnog otpora prema GM patentima', zaključio je dr. Vrček.
Što su dokazale neke postojeće studije
Treba imati na umu da je GMO patentirani proizvod u vlasništvu tvrtki kao što su Monsanto, Pioneer ili Syngenta. Zbog ovog patenta je iznimno teško doći do informacija koje su potrebne za proučavanje djelovanja GMO-a na ljudsko zdravlje. Pa ipak, neka istraživanja postoje.
GMO ostaje u našem tijelu i mijenja ga? U časopisu Nature Biotechnology objavljeno je da GM soja ima neobično djelovanje na ljudski organizam. Naime, neki od GM gena prelaze u mikrofloru ljudske utrobe gdje i dalje aktivno djeluju.
Nedavna kineska studija nije se bavila GMO-om, ali je otkrila da se mali dio rižinog RNA (microRNA tj. MiRNA) nalazi u krvi i organima ljudi koji jedu rižu. Istraživanja sa Sveučilišta Nanjing dokazala su da se genetski materijal spaja s receptorima u stanicama ljudskih jetara te utječe na razinu kolesterola u krvi.
MiRNAs se povremeno dovodi u vezu s pojavom bolesti, a kineska studija je pružila prvi in vivo primjer probavljenog biljnog miRNA koji je preživio probavni proces, ostao aktivan i utjecao na funkciju ljudskih stanica. Ako se ovo istraživanje potvrdi, to bi definitivno dokazalo da se ne hranimo tek vitaminima, proteinima i gorivom, nego i regulatorima gena. Indirektno se tu postavlja i pitanje utjecaja GM sastojaka.
GM kukuruz koji pušta toksine – remeti imunitet
Studija objavljena u časopisu Reproductive Toxicology pokazuje da je Bt-toxin (korišten u genetski modificiranom Bt kukuruzu – patentu tvrtke Monsanto) pronađen u krvi 93 posto trudnica i njihovih beba uključenih u istraživanje. Ovaj kukuruz poznat je i kao MON 810, a znanstvenici su ga modificirali tako da proizvodi neku vrstu pesticida koji odbija kukuruzne moljce. Gen koji proizvodi spomenuti toksin odbija insekte, a dobiven je od bakterije Bacillus thuringiensis. Autori studije kažu da je za ulazak toksina u organizam majki i njihovih beba odgovorna GM hrana koju su jele direktno ili unijele preko mesa životinja koje su jele ovaj kukuruz.
Studija provedena u Italiji, a objavljena u časopisu The Journal of Agricultural and Food Chemistry pokazala je da su mladi i stariji miševi hranjeni Bt kukuruzom imali promjene imunološkog sustava koji su doveli do alergija i upala. Kod ljudi su ove upalne promjene povezane s artritisom, alergijama, upalama crijeva i autoimunološkim bolestima.
GM soja šteti plodnosti Prije dvije godine i ruski su stručnjaci objavili senzacionalne rezultate tvrdeći da imaju nepobitne dokaze da su genetski modificirani organizmi štetni za sisavce. Naime, u trećoj generaciji ne mogu imati potomke. Istraživanje je pokazalo da životinje koje jedu GM hranu gube sposobnost reprodukcije. Hrčci koji imaju brz ciklus reprodukcije dvije su godine jeli GM soju. Kontrolna grupa hrčaka jela je prirodnu soju, koju su s mukom pronašli samo u Srbiji, jer je 95 posto soje u svijetu već modificirano.
Dr. Aleksej Surov kaže: "Izdvojili smo nekoliko grupa hrčaka, držali ih u parovima i prvoj davali običnu hranu. Drugu grupu hranili smo sojom koja nema GM sastojke, trećoj smo povremeno davali GM soju, a četvrtoj isključivo GM. Isprva je kod svih sve išlo dobro. No, nove generacije hranjene GM hranom sporije su rasle i seksualno sazrijevale, a u trećoj već nije bilo mladunčadi. Dokazali smo da su ovi parovi izgubili plodnost." Uz to, trećoj generaciji hrčaka hranjenima GM hranom u ustima je počela rasti dlaka. Znanstvenicima nije jasno zašto je do toga došlo.
Rezultati ruske studije podudaraju se s onima u Francuskoj i Austriji. Naime, kad su znanstvenici otkrili da je GM pšenica štetna za sisavce, Francuska je odmah zabranila uzgoj i prodaju GM hrane.
