Limfom se može manifestirati najrazličitijim simptomima i znacima, ovisno od mjesta nastanka. Limfomi se dijele po više osnova, a današnja znanost prepoznaje desetke različitih vrsta limfoma s vrlo različitim ponašanjem i tijekom bolesti. "Neki se limfomi dugi niz godina ne moraju liječiti, nego se samo prate na redovitim kontrolama, dok postoje i oni koji unutar nekoliko mjeseci dovode do jako lošeg ishoda. Možda je najpoznatija podjela je na Hodgkinov i non-Hodgkinove limfome", kaže dr. Vuković.

"Jedan od njih je mjesto na kojem se javila bolest, pa tako, kada se limfom javi u vidu uvećanog limfnog čvora na vratu, pacijent to lako primijeti, javlja se liječniku i brzo dolazi do biopsije čvora i patohistološke verifikacije bolesti, bez čega nema dijagnoze. Ako se limfom javi u grudnom košu, može dovesti do dugotrajnog nadražajnog kašlja, a u uznapredovaloj bolesti i do oticanja lica i vrata, otežanog disanja", ukazuje dr. Vuković. Limfom u limfnim čvorovima u trbuhu može dugo biti bez simptoma, sve dok ne dovede do pritiska na okolne strukture i organe, kada je obično već značajno uznapredovao, dok limfom u mozgu obično daje određene neurološke simptome, u crijevima otežanu probavu, krvarenje iz želuca i crijeva, ovisno o mjestu na kojem se nalazi, što dugo može ostati neprepoznato.

Zajednički simptomi za sve limfome su takozvani "B" ili konstitutivni simptomi, a to su neobjašnjivo noćno znojenje, značajan gubitak na tjelesnoj masi unutar nekoliko mjeseci, svakodnevno povišena temperatura koja se ne može objasniti infekcijom i traje najmanje dva tjedna. "Potrebno je da se pacijenti jave svom liječniku kada god primijete da se nešto neuobičajeno događa s njihovim organizmom, a u kontekstu navedenih mogućih simptoma i znakova. Samo tako se može na vrijeme provesti neophodna dijagnostika koja će dovesti do postavljanja prave dijagnoze", ističe dr. Vuković. On dodaje da uzrok nastanka limfoma kod pojedinog pacijenta najčešće ostaje nepoznat i navodi da postoji veći broj faktora koji mogu dovesti do nastanka limfoma. Jedan od najbolje istraženih uzročnika nastanka limfoma su virusne i bakterijske infekcije.

"Poznato je da infekcije određenim virusima kod manjeg broja osoba tijekom dužeg vremenskog razdoblja mogu dovesti do nastanka limfoma. Takve su infekcije virusima HIV, hepatitis C, Epstein-Barrovim virusom, zatim bakterijama kao što su helicobacter pylori, klamidija, međutim, ljudi se ne trebaju bojati da će, ako se razbole od bolesti koje izazivaju navedeni mikroorganizmi, obavezno na kraju dobiti limfom. To se u općoj populaciji događa dosta rijetko i važno je da pacijenti budu relativno na oprezu, odnosno da registriraju promjene u organizmu kako sam već i naglasio", kaže on.

Također, dugotrajno liječenje i prisutnost autoimunih bolesti može dovesti do nastanka limfoma, kao i uzimanje tzv. imunosupresivne terapije u dužem vremenskom razdoblju iz bilo kojeg razloga, kao što su, primjerice, presađeni organ, neki imunološki problem, ranija terapija zračenjem iz drugih razloga, dodaje. "Povećan rizik postoji i kod izloženosti određenim kemijskim agensima, različitim drugim utjecajima okoliša, ali nije zanemariv ni utjecaj genetike, s obzirom na to da je utvrđeno da postoji genetska predispozicija za razvoj limfoma ili limfomima sličnih bolesti kod određenih ljudi, iako ona ne mora biti presudna. Najčešće je to djelovanje većeg broja faktora koji se ne mogu potpuno i jasno identificirati", rekao je liječnik.

Govoreći o simptomima, dr. Vuković ponavlja da je vrlo često u pitanju samo bezbolno uvećanje limfnog čvora ili više njih, na vratu ili pod pazuhom, odnosno u preponama ili oticanje trbuha s lijeve strane ispod rebara, zbog povećanja slezene. "Nekada to uvećanje ide s već navedenim simptomima, kakvi su noćno znojenje, povišena tjelesna temperatura i gubitak na tjelesnoj masi. Nekada se kao jedini simptom javlja malaksalost i otežano obavljanje svakodnevnih aktivnosti. Dugotrajni kašalj treba biti signal da se napravi rendgen grudnog koša i osnovne laboratorijske pretrage, dok simptomi probavnog trakta, osim ultrazvuka trbuha i laboratorija, koji može ukazati na slabokrvnost zbog trajnog gubitka krvi ili otežane apsorpcije željeza koji mogu biti izazvani širenjem limfoma u okviru probavne cijevi, zahtijeva i detaljni pregled kod gastroenterologa, po potrebi uz gastroskopiju i kolonoskopiju", rekao je liječnik.

Dodaje da pojava modrica po koži i točkastog krvarenja najčešće na donjim ekstremitetima može ukazati na nizak broj krvnih pločica koji se nekada javlja u okviru limfoma, bilo kao posljedica širenja bolesti u koštanu srž ili kao sekundarni fenomen u okviru bolesti, odnosno zbog uvećane slezene. "Kod pojedinih bolesnika se u sklopu bolesti može javiti i tromb u nekom dijelu venskog sustava, najčešće u donjim udovima ili u plućima, što se može manifestirati oticanjem jedne noge (čitave ili potkoljenice), otežano disanje uz ubrzan rad srca, kašalj, iskašljavanje sukrvičaste sluzi i sl. Od velike važnosti je pravovremeno otkriti ovu komplikaciju radi adekvatnog liječenja i sprječavanja značajnijeg njenog utjecaja na ishod liječenja limfoma", naglašava dr Vuković.

Liječnik navodi da se, kao i kod većine drugih malignih bolesti, dijagnoza limfoma postavlja nakon biopsije uvećanog limfnog čvora ili organa koji je zahvaćen bolešću nakon čega se radi patohistološka analiza uzorkovanog materijala i postavlja precizna dijagnoza. Nekada se dijagnoza može postaviti samo analizom limfomskih stanica koje se nalaze u krvi kod određenog broja pacijenta, što je vidljivo na osnovu krvne slike s leukocitarnom formulom, kaže on. "Po postavljanju dijagnoze limfoma potrebno je provesti niz dijagnostičkih procedura koje su neophodne da bi se utvrdila s jedne strane raširenost bolesti, a s druge, stanje organizma s ciljem procjene može li pacijent i u kojoj mjeri podnijeti planirano liječenje. Obavezno se provodi računalna tomografija (skener) od vrata do prepone i biopsija koštane srži da bi se utvrdio stadij bolesti. Obavezan je i ultrazvuk srca, kako bi se procijenilo stanje srčanog mišića i prema tome planirala terapija", kaže on.

Prema riječima dr. Vukovića, liječenje se značajno razlikuje ovisno o vrsti limfoma i raširenosti bolesti. "U današnje vrijeme se teži individualizaciji terapije, međutim, to je cilj koji još uvijek u značajnoj mjeri nije dostignut. Temelj liječenja su citostatici, najčešće u kombinaciji. Ovisno o vrsti limfoma oni se mogu kombinirati s različitim, tzv. ciljanim terapijama, odnosno lijekovima koji ciljano djeluju na stanice limfoma. U navedenom kontekstu se najviše upotrebljava imunološka terapija, odnosno monoklonska antitijela koja su dizajnirana tako da ciljano napadaju limfomske stanice i ubijaju ih što na posredan, što na neposredan način, odnosno direktno", navodi on.

Odgovor na terapiju je raznolik, od izlječenja do potpune otpornosti na liječenje. Nepovoljan ishod inicijalnog liječenja zahtijeva daljnju primjenu intenzivnije terapije. "U tom slučaju često je liječenje potrebno finalizirati primjenom neke od metoda transplantacije matičnih stanica hematopoeze, popularnije u narodu kao transplantacija koštane srži, što zapravo nije adekvatan izraz", ističe on. Ocjenjuje da je budućnost liječenja limfoma i srodnih bolesti u primjeni ciljane terapije malim molekulama i drugom inovativnom terapijom.