Na neki se način čini kako smo spremni i posramiti one koji se bore s depresijom, anksioznosti ili su jednostavno, u teškim trenucima, nesretni. Stigma koja je stavljena na negativne misli, čak i ako su one povremene i opravdane, stvarna je, a nekoliko nedavno provedenih studija to je i dokazalo.
Psiholozi već dugo tvrde kako je bombardiranje pozitivnom psihologijom štetno
Studija koju su proveli profesor Karin Coifman i kolege sa Sveučilišta Kent State dokazala je da ljudima koji prihvate i sami sebi priznaju svoje negativne misli ili pak depresiju s kojom se bore, upravo to pomaže da prilagode svoje ponašanje i lakše se nose s onime što ih muči.
Druga pak studija, koju su proveli psihologinja Elizabeth Kneeland i suradnici, pokazala je kako će ljudi, koji razmišljaju na način da je na emocije lako utjecati i da ih je lako mijenjati, lakše sami sebe okriviti za svaku negativnu misao, nego oni koji smatraju da su emocije izvan naše kontrole.
No, ove studije nisu prve koje sugeriraju da takozvana 'pozitivna psihologija' može biti dosta opasna. Psiholozi već dugi niz godina upozoravaju na njenu opasnost, a kažu da, iako je ona mnogima pomogla da se zaista osjećaju bolje, drugima je znatno više odmogla i dovela ih do još dublje depresije i osjećaja manje vrijednosti.
Korijeni u humanističkoj psihologiji Maslowa i Rogersa
I dok nas danas sa svih strana bombardiraju takozvanim knjigama za samopomoć, korijene pozitivne psihologije možemo naći u humanističkoj psihologiji Abrahama Maslowa i Carla Rogersa, a potkraj devedesetih pozitivna je psihologija kodificirana i kao pokret te je tako naprasno ušla u sve pore ljudskih života.
Nakon toga, pojam pozitivne psihologije počeo je koristiti svatko tko je to htio, pa se njeno značenje počelo u cijelosti izokretati i preuveličavati.
Nekvalitetna istraživanja
Julie Norem, profesorica psihologije na fakultetu Wellesley u Massachusettsu, objašnjava kako nas pogrešno provedena istraživanja na temu pozitivne psihologije gotovo doslovno progone sa svih strana, a najčešća su ona koja tvrde kako su tek "optimizam i pozitivno razmišljanje dovoljni da budemo sretni u životu." No mnoga od tih istraživanja potpuno su ugušila druga, kompletnija i mnogo kvalitetnija istraživanja", tvrdi socijalna psihologinja Carol Tavris.
Takozvana "tiranija pozitivnog stava"
"Tiranija pozitivnog stava" i simplifikacija pozitivne psihologije kao takve, kako to naziva Barbara Held, profesorica psihologije s Bowdoin fakulteta, čini više štete nego koristi. "Mislim da u našoj kulturi trenutačno ima vrlo malo razumijevanja za one koji se ne mogu smijati i gledati isključivo pozitivnu stranu života", kaže Held.
Čak i u slučajevima velikih gubitaka i nesreća, Held tvrdi kako se ljudima sugerira da se tuge moraju riješiti za svega nekoliko tjedana, a i ranije. "Tiranija pozitivnog stava sastoji se od dvije komponente. Prvo se osjećate loše zbog bilo kakve patnje i boli koja vas je zadesila, a zatim vas se natjera da se osjećate loše ako niste zahvalni na svemu onome pozitivnom što imate te jednostavno morate nastaviti dalje i fokusirati se na ono dobro. To je svojevrsni dvostruki udarac, a upravo je drugi dio onaj koji čini najviše štete", objašnjava.
Studija koja je 2012. godine provedena na Sveučilištu u Queenslandu to i potvrđuje. Pokazalo se, naime, da ljudi koji misle kako drugi od njih očekuju da se ne osjećaju negativno, na kraju zbog toga budu još negativniji, dok su određena istraživanja s druge strane pokazala kako ljudi pod negativnim raspoloženjem daju kvalitetnije argumente te da negativno raspoloženje čak popravlja pamćenje.
Neki ljudi bolje reagiraju na negativnu nego na pozitivnu psihologiju
Julie Norem, nadalje, proučava zašto određeni ljudi bolje reagiraju na negativnu nego na pozitivnu psihologiju, a to ponašanje ona naziva "obrambenim pesimizmom". Njezine studije pokazuju kako određenim ljudima više odgovara da razmišljaju o tome što sve može poći po krivu u određenoj situaciji, upravo kako bi takav ishod izbjegli, dok forsiranje pozitivne psihologije na "obrambene pesimiste" može dosta oslabiti njihovu izvedbu.
"Pozitivna psihologija dizajnirana je tako da pomaže ljudima da se osjećaju bolje. No ako samo pokušamo popraviti raspoloženje ljudima koji se bore s anksioznosti, to će im nakratko pomoći, ali neće učiniti da anksioznost prođe. Ona postoji i s njom se jednostavno treba naučiti nositi", tvrdi Norem te dodaje: "Ako ljude tjeramo da razmišljaju kako je 'sve u redu', to gasi mogućnost razgovora o pravom stanju stvari i pravim, postojećim osjećajima. Ako netko ima loš dan, ono što bi mu pomoglo jest razgovor o tome, a ljudi su već zaista zasićeni ideje da "neprestano moraju razmišljati pozitivno." Još jedna negativna i izuzetno štetna strana pozitivne psihologije je i poricanje da (pravi i postojeći) problemi postoje.
Nerealno je da baš cijelo vrijeme razmišljamo pozitivno
Ono što psiholozi žele da ljudi shvate jest - da nema ništa loše u tome da se jednostavno ne osjećate dobro kada dođu teška vremena. "U redu je ako niste baš cijelo vrijeme pozitivni te je nerealno misliti kako možemo biti sretni u svakom trenutku života. To ne znači da smo slabi, to je jednostavno život s emocijama", objašnjava Norem.
