''Nažalost nemamo originalno istraživanje koje bi nam dalo odgovor na pitanje koliko je osoba oboljelo od poremećaja hranjenja u Hrvatskoj. Primjenjujući svjetske postotke o zastupljenosti određenih tipova poremećaja hranjenja u dobnim i rodnim skupinama u suradnji sa Zavodom za statistiku došli smo do podatka da je u Hrvatskoj najmanje 40.000 osoba oboljelo od nekog poremećaja hranjenja'', kaže za Net.hr dr. sc. Jelena Balabanić Mavrović, savjetodavna terapeutkinja specijalizirana za poremećaje hranjenja; izvršna direktorica Centra za poremećaje hranjenja BEA.
Objašnjava kako govoriti o povećanju ili smanjenju broja oboljelih možemo samo na osnovi neposrednog iskustva o uključenosti oboljelih u zdravstveni sustav. ''Tu vidimo tendenciju rasta. Sve više se oboljele djece s dijagnozama poremećaja hranjenja, prvenstveno anoreksije, liječi na Klinici za pedijatriju pri KBC Sestre milosrdnice u Zagrebu, na Dječjoj psihijatriji KBC Zagreb, i sve je više punoljetnih osoba uključeno u Dnevnu bolnicu za poremećaje prehrane pri Klinici za psihijatriju Sv. Ivan, u Kliniku za psihijatriju KBC Zagreb te na drugim odjelima koji primaju pacijente s ovim teškoćama.''
Osobe s anoreksijom iznimno su zainteresirane za pripremu hrane
Zanimalo nas je kako prepoznati simptome poremećaja hranjenja i možemo li ikako pomoći oboljeloj osobi. ''Kod maloljetne osobe, anoreksiju uočavamo kroz gubitak na tjelesnoj masi, izbjegavanje obroka uz izliku da je već ranije jela ili nije gladna, a pri obroku hranu dugo žvače, sjecka namirnice na komadiće i specifično ju organizira na tanjuru. Osoba koja ima anoreksiju ili bulimiju iznimno je zainteresirana kako se priprema hrana, ima puno zabranjenih namirnica, može izbjegavati ulja, masti, te zahtijevati da se njoj hrana priprema odvojeno od hrane za ostale ukućane. Češće izbjegava jesti s drugima i pred drugima, a može imati i purgativne epizode pa se nakon jela obavezno povlači u wc, kupaonicu ili sobu. Kod napada prejedanja znaju nestajati veće količine hrane i to tipično u periodu kada je osoba bila sama kod kuće'', objašnjava Balabanić Mavrović.
Terapeutkinja navodi kako se u ponašanju dijete ili mlada osoba mijenja, postaje nervozna, razdražljiva, ponekad se povlači i češće traži potvrdu svoga izgleda. ''Za roditelja je važno da blago i suosjećajno pristupi mladoj osobi, da provjeri što se događa i da zajednički potraže pomoć. Obećanja kako će od sutra jesti ili više neće povraćati u pravilu su neodrživa i samo troše dragocjeno vrijeme tijekom kojeg bi se mogla potražiti liječnička pomoć. Poremećaji hranjenja su nešto što neće nestati preko noći, potrebno je vrijeme pa je važno povjerenje i ustrajnost tijekom svih faza liječenja.''
Roditelji se teško nose s ovim problemom
Kod poremećaja hranjenja roditeljima je iznimno teško. Uz osjećaj krivnje moguće je i da ne znaju kako postupiti i kako se nositi s problemom. ''Roditeljima je važno da se pripreme na oporavak koji neće ići pravocrtno. Tipično, oporavak od poremećaja hranjenja ide u ritmu dva koraka naprijed, jedan natrag. Ako se roditelji sjete kako prosječno oporavak od poremećaja hranjenja traje od četiri do šest godina, onda znaju da je pred njima maraton tijekom kojega trebaju naučiti živjeti uz člana obitelji koji se liječi i bori za svoje mentalno zdravlje.''
Balabanić Mavrović preporučuje da je roditeljima dobro da se uključe u grupe podrške, krenu na osobnu terapiju, možda i partnersku ili obiteljsku kako bi osnaženi mogli proći kroz sve izazove koje sa sobom nosi borba za zdravlje djeteta. ''Najteže je ne moći pomoći vlastitom djetetu, a ta nemoć se ponekad pretvori u ljutnju i nestrpljenje.''
Roditeljima su na raspolaganju udruga roditelja djece i mladih oboljelih od poremećaja hranjenja H(RANA) kao i grupe podrške u Centru BEA i u Dnevnoj bolnici za poremećaje prehrane pri Klinici za psihijatriju Sv. Ivan.
Uzroci poremećaja hranjenja
''Ne postoji jedan uzrok poremećaja hranjenja, no ono što doprinosi riziku je isticanje važnosti mršavosti i držanje dijeta u obitelji. U obiteljima u kojima se uobičajeno komentira vlastita ili tuđa kilaža, izruguje se ili posramljuje netko tko se udebljao, u kojima se hrana dijeli na zabranjenu i dozvoljenu ili se čak mladu osobu potiče na mršavljenje - to je okolina koja će naglasiti već urođenu ranjivost kod djeteta. Također, pritisak prema uspjehu u školi i visoka očekivanja na svim poljima mogu dodatno opteretiti mladu osobu koja možda već ima sklonost perfekcionizmu. Posebnu pažnju treba usmjeriti prema djeci koja se bave sportom i ulozi trenera. Dobar trener može biti ključni faktor u izgradnji samopouzdanja kod mladog sportaša ili sportašice, no ako je toksičan, svojim kritikama i grubim šalama može napraviti veliku štetu'', zaključuje terapeutkinja Centra za poremećaje hranjenja.
Za kraj je najvažnije znati da ''prevencija poremećaja hranjenja počinje u obitelji i u školi, i tu odrasli imaju ključnu ulogu. Ne možemo propovijedati ono što sami ne živimo, pa je dobro da prije svega umirimo vlastiti odnos prema tijelu i hrani, poradimo na prihvaćanju vlastitih nesavršenosti kako bismo mogli te iste nesavršenosti zagrliti i kod svoga djeteta''.
POGLEDAJTE VIDEO 'I muškarci pate od poremećaja hranjenja. Jedni žele biti mršavij, ali više ih pati jer žele velike mišiće'
