Sličan je put prošla i tortilja. Napravljena od kukuruznog brašna, posoljena, nimalo atraktivna, čak i kad ju umočite u vruću šalšu. Tortilja, koje su danas neizostavan dio ponude na svakoj utakmici, svakoj kino predstavi, u svakom kiosku i na svakoj polici svakog dućana na svijetu, atraktivna je ostala tek kada joj je dodan umjetan, kemijski spoj, koji nazivamo umjetnim aromama.
Taj razvoj iz zdrave i nepcu relativno neprivlačne namirnice do potpuno nezdrave, ali neodoljivo ukusne grickalice, toliko je fasciniraoMarka Schatzkera, da je o tortiljama napisao knjigu.
Krivo smo programirani
Postavio je jednostavno pitanje: Znate li zbog čega radije jedete umjetnim aromama začinjen čips ili tortilju, a ne zdravu mrkvu ili krastavac?
"Umjetne arome su poboljšale okus hrane, a zdrava nam je hrana istovremeno prestala biti ukusna. Ljudi su se, slučajno, "programirali" da jedu nezdravu hranu, jer su uvjereni kako bi hrana trebala imati baš takav okus. Osim toga, hrana koju smatramo zdravu sada nastojimo proizvoditi na način da što duže traje na policama", pojašnjava Schatzker.
"Evolucija nas nije dovela do toga da se lako debljamo, već smo se doveli u zamku da želimo jesti nezdravu hranu", dodaje.
Okus i hranjivost su direktno povezane. Milijunima godina upravo je okus namirnica našem organizmu davao signale o tome koji se nutrijenti nalaze u njima. Naša su tijela prirodno tražila one namirnice koje su sadržavale one sastojke koje su organizmu bile potrebne.
"Stvorili smo slasnu hranu, ali koja nema nutrijente potrebne našem organizmu", pojašnjava Schatzker.
Osjetila nas varaju
Ta promjena nije uzrokovana reakcijom okusnih pupoljaka na našem jeziku, već kemikalijama kojima smo zavarali svoj mozak da vjeruje kako ta hrana nudi hranjive sastojke koje možemo pronaći samo u prirodnim, zdravim namirnicama.
Promijenio se način na koji percipiramo okuse. Ljudi su uvjereni kako je sok od naranče jednako hranjiv i zdrav kao i naranča. Osim toga, sok od naranče je sladak, a može biti i gaziran. Obična naranča to nije.
Osjetila okusa govore nam da u tom soku ima dosta vitamina C, iako to nije točno, pa nam je taj sok poželjan.
U tome leži problem: Zašto jesti naranču, ako možemo uživati u slatkom soku načinjenom od umjetnog okusa naranče?
Srećom, vrhunski kuhari pokazat će nam pravi smjer kojim bismo trebali ići prilikom odabira namirnica. Pravi kuhar sastojke bira prema boji, mirisu i okusu namirnice koja nije modificirana na bilo koji način. Hranu treba birati upravo tako, a ne prema tome koliko dugo može stajati u frižideru ili koliko je zasićena slanim ili slatkim poboljšivačima okusa.
Promijenite osjetljivost na okuse
"Izložite li se paleti okusa, mirisa i boja prirodnih namirnica, to će vas iskustvo oduševiti. Prebacite li se na jedenje primjerice rajčice ili paprike, a ne čipsa koji ima okus rajčice ili paprike, vaš kolesterol će se znatno smanjiti. Bit ćete zdraviji", ukazuje Schatzker.
Sam Schatzker, koji je proveo dosta vremena istražujući umjetne okuse, promijenio je način na koji se hrani. Danas odabire samo prirodne namirnice i njegova se osjetljivost na okuse znatno promijenila. Nakon što je godinu dana izbjegavao svu hranu koja sadrži umjetne arome, njegov je organizam počeo žudjeti za zdravim namirnicama.
"Prestao sam dodavati šećer u kavu, ne zato što sam želio smanjiti unos slatkog u organizam, već zato što sam smatrao kako šećer kvari stvarni okus kave. Na taj sam način obnovio "okus" kave", govori o promjenama koje je iskusio.
