Znanstvenici su pronašli gen zbog kojeg žudimo za slatkom i masnom hranom i taložimo kilograme dok smo pod stresom.

Dr. Alon Chen pronašao je da pod stresom mozak proizvodi protein Urocortin-3 (Ucn3) koji snažno utječe na cijelo tijelo uključujući i srce, mišiće, jetra i gušteraču. Potiče apetit i način na koji tijelo koristi inzulin i na koncu vodi do debljanja.

Na znanost.com.hr prenose i da jedna neprospavana noć može izazvati inzulinsku rezistenciju u zdravih osoba tj. potaknuti otpornost na inzulin, sastavni dio dijabetesa tipa 2.

"Trajanje spavanja u značajnoj mjeri skraćeno je u zapadnim društvima u proteklom desetljeću, dok je istovremeno došlo do porasta učestalosti otpornosti na inzulin i dijabetes tipa 2", rekla je dr. med. Esther Donga, s Leiden University Medical Center u Nizozemskoj i glavna autorica studije. "Sa sve kraćim razdobljima sna, rezistentnost se dodatno povećava, stoga prevalencija dijabetesa ne može biti puka slučajnost. Naši rezultati pokazuju da kraći san utječe na metaboličku deregulaciju u mnogo značajnijoj mjeri no što se to dosad smatralo."

Dosadašnje studije otkrile su da smanjeno trajanje sna tijekom niza noći rezultira poremećajem tolerancije na glukozu, no ovo je prva studija koja ispituje utjecaj samo jedne noći djelomično ograničenog sna na osjetljivost na inzulin. U ovoj studiji, istraživači ispituju devet tjelesno zdravih ispitanika, nakon noći normalnog trajanja spavanja (oko osam sati), te nakon noći od četiri sata spavanja.

Inzulinska osjetljivost svakog pojedinog sudionika studije mjerena je metodom hiperinzulinemijskog euglikemijskog klampa. Ova metoda koristi katetere u apliciranju glukoze i inzulina u krvotok, a zatim, mjerenjem količine glukoze neophodne za kompenzaciju povećane razine inzulina, bez uzrokovanja hipoglikemije, određuje osjetljivost na inzulin. "Naši podaci pokazuju da osjetljivost na inzulin nije fiksna u zdravih osoba, no ovisi o trajanju spavanja tijekom prethodne noći", rekla je Donga. "Zapravo, vrlo je primamljivo spekulirati da je negativne posljedice niza noći kratkotrajnog sna na toleranciju glukozom moguće, barem djelomično, reproducirati, nakon samo jedne neprospavane noći."

Donga dodaje da su potrebna daljnja istraživanja radi procjene koriste li intervencije u pogledu poboljšanja trajanja sna u stabiliziranju razine glukoze u bolesnika s dijabetesom.