Još se 2013. godine New England Journal of Medicine pozabavio najčešćim mitovima o pretilosti iz popularnih medija i stručne literature.
Autori su definirali mitove kao općteprihvaćena vjerovanja, koja nisu znanstveno podržana. Sprečavaju li nas ovi mitovi da se možda efikasnije borimo protiv pretilosti?
Mit 1: Male promjene u prehrani ili vježbanju vode velikim, dugoročnim promjenama u težini
Ova tvrdnja nije točna. U gubitku neželjenih kilograma, dva plus dva daje samo tri, umjesto četiri.To ne znači da mali, zdravi izbori koje pravite nisu važni. To znači da te male promjene jednostavno nisu dovoljne za postizanje željene težine.
Neće se ništa pomijeniti ukoliko se odreknete jednog zalogaja, nego će promjene u preharni i vježbanju morati biti veće.
Mit 2: Postavljanje velikih, nedostižnih ciljeva kad pokušavate izgubiti na težini samo vodi frustraciji
Tammy i Angie, koje se prvenstveno bave pomaganjem pacijentima s pertilošću, uvek potiču pacijente da postavljaju sebi željene ciljeve, ma koliko oni zvučali nestvarno.
Ne postoji dokaz da postavljanje nedostižnih ciljeva u uspostavljanju željene težine vodi frustraciji. Ako ništa, može samo vodi prema boljim rezultatima.
Mit 3: Brzo mršavljenje ne vodi vitkoj figuri kao postupno gubljenje kilograma
Studije su zaista pokazale da je gubitak velikog broja kilograma na početku (ako ste super motivirani) povezano s manjom težinom na duge staze.
Samo još uvijek nije dokazano da je “sporo i strpljivo” bolje.
Mit 4: Jedan seksualni odnos sagorijeva isto kalorija kao i šetnja od 2 kilometara
Prosječni seksualni odnos (6 minuta) kod prosječnog muškarca u 30-ima sagori samo 20 kalorija. To je samo 14 kalorija više od onih koje izgubimo sjedeći i gledajući TV.
Dakle, ako ste vjerovali da dobar seks može zamijeniti dnevnu rutinu vježbanja, razmisltie još jednom.
Nitko ne sluša savjete liječnika
Doktorice Chang i Wang provele su malo istraživanje na svojim pacijentima, kako bi utvrdile koliko njih vjeruje u ove mitove.
Od 300 pacijenata, prosječno straih 37 godina, većina je vjerovala i pridržavala se navedenih mitova, neovisno o njihovim godinama, obrazovanju i spolu.
One navode da ljudi općenito ne slušaju savjete liječnika kada je riječ o gubitku težine, nego više vjeruju onome što pročitaju na internetu ili onome što im kažu prijatelji i obitelj, što često dovodi do neuspješnih željenih rezultata.