Najvažnija strategija u liječenju funkcionalnih gastrointestinalnih simptoma temelji se na izboru hrane, odnosno izbjegavanje hrane koja može pogoršati navedene simptome.
Dr. Peter Gibson, suosnivač tzv. 'low-FODMAP' dijete, smatra da su kratkolančani ugljikohidrati, male osmotski aktivne molekule koje se slabo apsorbiraju i brzo fermentiraju, odgovorni za crijevne simptome poput nadutosti, vjetrova, abdominalne boli i promjena u načinu pražnjenja crijeva.
Izraz FODMAP odnosi se na fermentabilne oligosaharide (uključujući fruktooligosaharide iz pšenice, raži, luka, češnjaka, artičoka, te galaktooligosaharide iz graha, slanutka i leće), disaharide (mliječni proizvodi osim tvrdog sira), monosaharide (voće koje sadrži više fruktoze nego glukoze, med, jabuke, mango, kukuruzni sirup) i poliole (sorbitol, manitol, jabuke, kruške, gljive, cvjetača, maltitol, ksilitol), a 'low FODMAP' znači niski unos navedenih namirnica i sastojaka hrane.
Opći pristup liječenju
Iz prehrane treba na šest do osam tjedna izbaciti što je veći broj hrane s popisa FODMAPs. Ukoliko neka od namirnica izaziva probleme, simptomi bi se trebali smanjiti već tijekom prvog tjedna. Dodatni tjedni donose olakšanje crijevima i smanjuju pretjerano razmnožavanje bakterija.
Nakon šest tjedana, neke namirnice koje bi vjerojatno najmanje mogle uzrokovati probleme treba uvoditi u prehranu. Svaki četvrti dan jedan tip namirnica. Primjerice počnite s namirnicom koja ima niske količine laktoze, kao što je jogurt. Ako sljedećih 72 sata nema nepoželjnih simptoma, možete jesti još neke mliječne proizvode. Ukoliko do neugodnih simptoma dođe, znači da je problem u mliječnim proizvodima. Njih treba izbjegavati, a dalje postepeno uvodite druge namirnice kojih ste se bili odrekli.
Mnoge studije utvrdile su pozitivne učinke 'low FODMAP' dijete kod određenih bolesnika s funkcionalnim poremećajima crijeva, čime se znatno smanjila primjena lijekova. Važno je imati na umu da enterički živčani sustav u crijevima kontrolira neke od funkcija poput sekrecije, protoka krvi i rasta sluznice. Stoga, jaki stimulansi iz hrane utječu na motilitet, uzrokuju bol i nelagodu. Hrana može dovesti do širenja lumena crijeva, što predstavlja problem kod osoba sa sindromom iritabilnog crijeva, no ako prepoznamo koje prehrambene komponente bi mogle pokrenuti neki određeni učinak, moramo smanjiti unos tih sastojaka hrane i na taj ćemo način biti u mogućnosti smanjiti i simptome.
http://www.vitamini.hr/
