Zvuči možda kao scenarij lošeg horora, no liječnici se okupljaju oko ideje kako učiniti prvu transplantaciju glave na svijetu. Canavero bi želio uzeti glavu od nekog s neizlječivom bolesti i prebaciti je na zdravo tijelo. Toliko je uvjeren u pozitivan ishod takve operacije, da tvrdi da bi se prva mogla napraviti za svega dvije godine.
7,5 milijuna funti skupa zamjena tijela prvotno bi bila korištena kako bi paralizirani ljudi mogli dobiti novu priliku u životu, uključujući i one s povredama kralježnične moždine, kakvu ima poznati glumac Christopher Reeve.
Ljudi koji boluju od bolesti od kojih odumiru mišići ili čiji organi su načeti rakom također bi mogli staviti svoju glavu na zdravo tijelo. A u nekom trenutku bi se operacija mogla koristiti i kako bi se produljili životi zdravih ljudi, kao oblik 'ultimativne kozmetičke kirurgije'.
Kritičari su opisali ove planove kao čistu fantaziju, no dr. Canavero tvrdi da sve potrebne tehnike postoje i sve što je potrebno jest spojiti ih zajedno. Već je prošlo više od 40 godina otkad je transplantirana prva glava na majmunima, a nedavno je provedena i osnovna operacija na miševima u Kini.
Canavero već ima dugačak popis potencijalnih pacijenata, a svoje će planove objaviti na velikoj zdravstvenoj konferenciji ovog ljeta, u nadi da će dobiti potrebnu podršku kako bi operaciju mogao izvesti 2017. godine. Iako još nije poznato gdje bi se operacija mogla napraviti, kirurg je izjavio da bi volio da se to dogodi u Londonu.
Inače, tijelo bi dobili od običnog donatora organa koji je u komi, na aparatima koji ga održavaju na životu. I donatoru i pacijentu bi se trebale istodobno odrezati glave s kralježnične moždine, koristeći izuzetno oštru oštricu kako bi se postigao čisti rez. Nakon toga bi se pacijentova glava prebacila na donatorovo, te bi se pripojila koristeći 'ljepilo' polietilen glikol kako bi se spojila dva kraja leđne moždine.
http://www.dailymail.co.uk/embed/video/1162755.html
Mišići i žile bi se spojili prije nego bi se pacijenta prebacilo u namjerno izazvanu komu na četiri tjedna, kako bi se spriječilo ikakvo pomicanje glave dok se tijelo u potpunosti ne izliječi.
Kao da to ne zvuči dovoljno bizarno, zatim bi pacijent primio male elektrošokove kako bi se stimulirala leđna moždina i kako bi se ojačala veza između glave i novog tijela. A kad bi pacijenta izvukli iz kome, on bi se trebao samostalno micati, osjećati lice, pa čak i govoriti istim glasom. Snažnim lijekovima trebalo bi se spriječiti odbacivanje novog tijela, te bi pacijentu bila osigurana intenzivna psihološka pomoć.
Dr. Canavero smatra da bi bilo u potpunosti moralno izvršiti ovakvu operaciju u situaciji kad ljudi ne bi imali nikakvu drugu nadu za izliječenje. No moralni argumenti prelaze samu transplantaciju. Primjerice, ako bi osoba jednog dana odlučila imati dijete, biološki bi ono bilo dijete donatora.
I dok Canavero napeto planira bližu budućnost, William Matthews, predsjednik američke Akademije neuoloških i ortopedskih kirurga smatra da će trebati proći još puno vremena prije nego što će se moći napraviti ova operacija. S druge strane, kalifornijski liječnik Harry Goldsmith, jedan od rijetkih koji je omogućio pacijentu s ozljedom leđne moždine da prohoda, smatra da se Canaverova ideja nikad neće moći provesti u djelo.
