Vitamini B i C te neki minerali su topivi u vodi, pa se u procesu kuhanja gube iz povrća. Zato je dobro popiti ohlađenu vodu u kojoj se kuhalo povrće.
Što je bolje kuhati
Toplina zaista uništava enzime, indole (biološke aktivne sastojke u hrani koji su korisni i u borbi protiv raka), na toplinu osjetljive tiamine i vitamin C. Međutim, većina hranjivih tvari, uključujući i vlakna, ugljikohidrate, proteine, masnoće, razne mikronutrijente i vitamine A, D, E i K, ostaje u biljci i nakon kuhanja. U nekim slučajevima, kao što je primjerice kod beta karotena, hranjiva tvar postaje više bioraspoloživa nakon kuhanja. Isto tako, rajčice kao odličan izvor likopena, fitonutrijenta koji daje crvenu boju rajčici i antioksidativna svojstva, za naš su organizam bolje nakon kuhanja. Likopen ima antibakterijska i antigljivična svojstva, a povezuju ga i u prevenciji raka prostate te upale zubnog mesa.
Što se zapravo postiže kuhanjem?
Kuhanjem se prenosi energija iz izvora topline na hranu, pa je hrana obično lakše razgradiva. Djeci je stoga lakše probaviti kuhanu, a ne sirovu hranu. A intenzivira se i okus. Dakako, pravilno kuhanje uništava i bakterije koje mogu izazvati trovanje hranom.
Hranu bogatu vitaminom C ili tiaminom, koji su osjetljivi na toplinu, treba staviti u vodu tek kad ona uzavre, te je izvaditi iz lonca čim je kuhana.
A sitno nasjeckano povrće će izgubiti više hranjivih tvari tijekom kuhanja nego ono u većim komadima.
Tlo i uzgoj važniji od kuhanja
Kvaliteta povrća ovisi prije svega o vrsti uzgoja, je li riječ o organskom ili onom kod kojeg se koriste pesticidi, o kvaliteti tla, navodnjavanju i količini sunca.
Ne zaboravite da su šećer i proizvodi od bijelog brašna hrana koju treba izbjegavati, a ne kuhano povrće koje je još uvijek bogato hranjivim tvarima. Jer iako kuhanje uništava neke hranjive tvari, u nekim slučajevima uklanja otrove iz biljke, čini je lakše probavljivijom, intenzivira okus i pojačava bioraspoloživost nutrijenata.
Zbog uravnotežene prehrane redovito uživajte i u sirovom povrću.
