Pred sebe smo stavili tanjur sa šest vrsta suhomesnatih proizvoda. Onih koje najčešće jedemo. Još 442. uzroka ispitivali su hrvatski znanstvenici pune tri godine. Možemo li onako od oka pogoditi koja se pokazala najmanje lošom?
U velikom istraživanju poraz su doživjela pileća prsa, parizeri i posebne. U stopu ih prate čajne i zimske.
"Pa naravno što je neki proizvod manje sličan izvornoj sirovini to ima više prehrambenih aditiva", izjavila je Jelena Tomić, nutricionistica.
Da bi salame trajale tjednima, ako vam toliko uopće izdrže u hladnjaku, moraju biti napucane konzervansima i aditivima. Nisu svi nužno štetni. Primjerice nitrati i nitriti. Nalaze se i u povrću i u našem organizmu, a mesna industrija ih obilato koristi jer salamama vraća boju mesa i usput ih štiti od bakterija. No, vrlo lako od bezazlenih postaju opasni.
"Oni kao takvi nisu štetni ono gdje dolazimo do problema i do štetnosti i rizika po zdravlje je nastanak nitrozamina to su spojevi koji su dokazamno kancerogeni i mutageni i nastaju iz nitrata i nitrita ali pod utjecajem visokih tempretura", dodaje nutricionistica.
Što znači da industrijske kobasice na roštilju ili šunka na tavi postaju opasna namirnica. A opasan je i podatak da svaki stanovnik ove naše male kifle na godinu pojede čak 16 kilograma suhomesnatih proizvoda.
"Da, ja se nadam da će to jendog dana doći do toga da ćemo toliko konzumirati ribe a pitam se što bi bilo da je rađeno istraživanje koliko se jede svježe voće i povrće", kaže Tomić.
Nisu aditivi i konzervansi jedino zlo koje kriju suhomesnati proizvodi. Ovi slasni zalogaji prepuni su i zasićenih masnoća.
"Ja bih konzumaciju ograničila na nekoliko puta mjesečno", poručuje nutricionistica.
Isto vrijedi i za mortadelu koja je pobijedila u ovom izboru suhomesnate ljepote. U njoj možda ima najmanje aditiva, ali zato sva sjaji od masnoće.
Ovo ne znači da sad na mortadelu trebate navaliti kao da sutra ne postoji. Možete u njoj uživati, baš onako kao što to treba u gotovo svemu što nas veseli – umjereno.
