Respiratorni arest je stanje u kojem u potpunosti prestaje disanje i ne može se ponovno uspostaviti bez adekvatne terapije. Mogući uzroci su opstrukcija dišnih putova, smanjeni respiratorni napor i slabost respiratornih mišića.
Često se javlja istodobno sa zastojem srca, ali ne uvijek, piše ACLS Medical Training. Ta su dva stanja povezana. Naime, respiratorni arest uvijek će dovesti do srčanog zastoja ako se ne liječi. Kada pacijent upadne u respiratorni arest, događaju se dvije stvari.
Prvo, ugljični dioksid se pravilno ne uklanja iz krvotoka, što dovodi do nakupljanja ugljične kiseline. Višak kiseline može uzrokovati probleme u mozgu i u srcu. Drugo, razina kisika u krvotoku će se postupno smanjiti, što će uzrokovati probleme u srcu i mozgu.
Opstrukcija dišnih putova
Opstrukcija može uključivati gornje i donje dišne putove.
Opstrukcija gornjih dišnih putova može se javiti u dojenčadi do trećeg mjeseca života, koja obično dišu na nos, pa stoga može doći do opstrukcije gornjih dišnih putova zbog začepljenja nosa. U svim godinama, gubitak mišićnog tonusa sa smanjenom sviješću može uzrokovati opstrukciju gornjih dišnih putova jer se stražnji dio jezika pomaknuo u ždrijelo. Drugi uzroci opstrukcije gornjih dišnih putova uključuju krv, sluz, povraćanje ili strano tijelo; grč ili edem glasnica; i upale dušnika i ždrijela, tumore ili ozljede. Pacijenti s kongenitalnim razvojnim poremećajima često imaju abnormalne gornje dišne putove koji se puno lakše začepe.
Opstrukcija donjih dišnih putova može biti posljedica upale pluća, bronhospazma, plućnog edema, plućnog krvarenja ili utapanja.
Smanjeni respiratorni napor
Smanjeni respiratorni napor odražava oštećenje središnjeg živčanog sustava zbog idućih razloga: poremećaja središnjeg živčanog sustava, neželjenog učinak lijekova i poremećaja metabolizma.
Poremećaji središnjeg živčanog sustava koji utječu na moždano deblo (npr. moždani udar, infekcija, tumor) mogu uzrokovati hipoventilaciju. Poremećaji koji povećavaju intrakranijalni tlak obično u početku uzrokuju hiperventilaciju, ali se hipoventilacija može razviti ako se stisne moždano deblo.
Lijekovi koji smanjuju respiratorni napor uključuju opioide i sedative-hipnotike (npr. barbiturati, alkohol, benzodiazepini). Kombinacije ovih lijekova dodatno povećavaju rizik od hipoventilacije. Obično je uključeno predoziranje (namjerno ili nenamjerno), iako niža doza može smanjiti napor kod pacijenata koji su osjetljiviji na učinke ovih lijekova. Rizik od respiratorne depresije izazvane opioidima (OIRD) najčešći je u razdoblju neposrednog postoperativnog oporavka, ali postoji tijekom cijelog boravka u bolnici i nakon nje. OIRD može dovesti do katastrofalnih ishoda poput ozbiljnog oštećenja mozga ili smrti.
Slabost respiratornih mišića
Slabost može biti uzrokovana neuromuskularnim poremećajima i umorom.
Neuromuskularni uzroci uključuju ozljede leđne moždine, neuromuskularne bolesti (npr. mijastenija gravis, botulizam, dječja paraliza, Guillain-Barréov sindrom) i lijekove za blokiranje neuromuskularnih mišića.
Umor respiratornih mišića može se pojaviti ako pacijenti duže dišu pri minutnoj ventilaciji koja prelazi oko 70 posto njihove maksimalne dobrovoljne ventilacije.
'ABCD sistem'
Najlakši način za pamćenje redoslijeda radnji kod općih mjera reanimacije uslijed respiratornog aresta je tzv. ABCD sistem.
Prva u nizu mjera je prohodnost dišnih putova (Airway). Bolesnik se postavi na leđa, na tvrdu podlogu. Prstima se brzo pređe po usnoj šupljini i ukloni sve što bi moglo ometati prolaz zraka. Glava pacijenta se ekstendira tako da se dlanom jedne ruke čelo pacijenta potisne prema natrag, a istovremeno se drugom rukom podigne donja vilica.
Drugi korak je provjera spontanog disanja kod pacijenta (Breathing). Osoba koja provodi reanimaciju nagne se nad pacijentova usta i nos te sluša postoji li šum disanja. Istovremeno promatra pomiče li se grudni koš ili trbuh. Ako se utvrdi da pacijent ne diše, potrebno je provesti umjetno disanje.
Sljedeći korak je uspostava cirkulacije (Circulation). U slučaju nedostatka pulsa potrebna je vanjska masaža srca. Prestanak ili slabljenje rada srca može se ustanoviti opipavanjem arterija vrata, ruke ili noge, a pacijentu su proširene zjenice i poprimio je mrtvački izgled.
Reanimacija je uspjela ako se osjeti puls na arterijama vrata ili noge, ako zjenice nisu maksimalno proširene, ako se popravlja boja kože i javlja mišićni tonus, a prsni koš se spontano i ritmično pomiče. Slijedi faza primjene lijekova (Drugs), ovisno o stanju koje je dovelo do respiratornog aresta.
