Dragana Svalina Stepanić, psihoterapeutkinja neuro-lingvističke psihoterapije i hipnoterapeutkinja, podužim statusom na Facebooku odlično je objasnila zašto nije dobro potiskivati strahove poput ovog od potresa koji trenutno osjećaju brojni građani Hrvatske.
Poručila je da ne treba smrzavati traume i gurati ih u dublje slojeve jer kasnije mogu eruptirati "bilo kada i u bilo kojem trenutku" te dovesti do ozbiljnih posljedica, poput postraumatskih simptoma i napadaja panike.
"Nemojte se prisilno smiriti, tresite se", naslov je statusa koji prenosimo u cijelosti.
"Drma. Potres. Opet. Ljudi se boje. Boje se da će im nešto pasti na glavu, da će ih prignječiti, da će propasti u zemlju i zemlja će ih progutati. Strah ih je. Strah je urođen. Dva straha točnije. Gubitak tla pod nogama i buke. U svakom slučaju je nesvjesno upamćeno da je oboje opasno. Raznim eksperimentima je višestruko dokazano, a i zdrav razum to razabire. Imali smo i jutros oba elementa! Drmanje tla i i buku, to grmljavinsko brujanje tla koje se namješta negdje dolje duboko. Zemlja se preslaguje, grmi i bruji. Normalno je da će kod većine aktivirati strah. Zovem prijateljicu u Petrinju. Ako je kome bilo gadno, mislim si, njoj je bilo gadno, nju trebam prvo sanirati. Pametna je to žena, brzo je shvatila što joj pomaže da umanji strah i paniku. Razgovaramo samo (što se nje tiče) i obrađujemo situaciju, prelazimo sve potrebne razine, peglamo u par krugova, provjeravam u slobodnim asocijacijama i kroz metafore „gdje“ je sada i zaključujem da je sasvim stabilna, pozitivno usmjerena, iako još malo u adrenalinu. Kaže da joj se sad spava i pozdravljamo se, zvati će ako zatreba, a čut ćemo se svejedno (znači dobro je, što se mene tiče).
Susjeda je vrištala na balkonu. Susjed joj je rekao da se smiri. Trese se od straha. Kaže joj neka se ne trese. Ohh, kako pogrešno! Dao joj je najgori mogući savjet i preporuku. Upravo ju je uputio na smrzavanje traume i guranje u dublje slojeve. Tako da kasnije može eruptirati bilo kada i ubilo kojem trenutku. Savršen savjet ako želite da osoba razvije postraumatske simptome i napadaje panike. Tad će tek biti raspad sistema. To je kao da ste nekome tko ima špranju ili gelerić koji viri jer je još na površini rekli neka to gurne unutra da bi mu koža mogla zarasti. Onda bi izvana izgledalo kao da je sve ok. Koža je glatka, nema posjekotine, ništa se ne vidi. Međutim, da, mirovat će neko vrijeme. Možda. Moguće će se navići i na bol. Ljudi razviju razne strategije. Do jednog dana... nenamjeran, slučajan pokret ili riječ okine užas panike. Ili ne možete podnijeti dodir ili ne možete ući u zatvoren prostor ili... različito reagiramo", napisala je Svalina Stepanić.
Tijelo trešnjom obrađuje traumu
"Tresite se! Umjesto da potiskujete i pokušavate kontrolirati tijelo činite suprotno! Lezite ako možete, pustite tijelo da se nekontrolirano slobodno trese koliko god dugo trebalo. Moglo bi izgledati kao da vas je opsjelo stotinu vragova i da izgledate kao da ste sasvim ludi. Eto, to je upravo pravi recept. Tresite se, ispuštajte glas kako god da čudno ili zastrašujuće zvučao i plačite. Odradite sve što tijelo (i um) treba dok je još svježe. Tražite pomoć i podršku. Tijelo trešnjom samo obrađuje traumu, šok, strah i preslaguje se. Ne izađe li na van, potiskivanjem će otići na unutra, a to će vam donijeti druge simptome i posljedice. Za one koji žele znati više biti će dovoljno da prouče rad dr. Petera A. Levinea i istraživanja na životinjama i ljudima za vrijeme rata u Hrvatskoj i okruženju.
Naravno, nemaju svi prijateljicu koja profesije radi zna obraditi ovakve situacije, ali to nije razlog da se vi ne pobrinete sami za sebe. Ljudi su u našem okruženju, pogotovo stariji, prilično su tromi i u zabludi da će nešto samo od sebe nestati, zato ih informirajte i navodite ih da slijedeći vaš primjer i sami za sebe potraže nekoga koga mogu nazvati. Stručnu osobu, ne nekoga tko će reći da previše dramatiziraju, neka se ne tresu i neka se smire pa će biti dobro. Imamo i hrpu volonterskih centara još od prvih potresa i vremena kada je coronska psihoza tek krenula. Dopustite tijelu da spontano odradi ono što i samo inteligentno već zna. Nakon nekog vremena će se prirodno i postupno umiriti kao i tlo. Strah pustite van, ne gurajte ga unutra, naštetit će vam dugoročno i višekratno. Informirajte druge. Razgovarajte. Razgovarajte. Razgovarajte. Budite mudri, a ne uplašeni. Tresite se dok ne istresete to iz sebe!", zaključila je psihoterapeutkinja.
